Za kosovsku ličnu kartu 200 evra i 15 dokumenata

vesti 10.07.2017 Politika

Da li su Srbi iskoristili sve mogućnosti kosovskog ustava u ostvarivanju svojih prava u južnoj pokrajini? Sudeći po nedavnoj izjavi Branka Ružića – nisu.

Zato im ministar za državnu upravu i lokalnu samoupravu poručuje da treba aktivnije i agilnije da uđu u politiku kosovskog društva, jer kosovski ustav, barem na papiru, dozvoljava širok spektar prava koje Srbi treba da iskoriste.

Ministar za zajednice i povratak u tehničkoj vladi Kosova Dalibor Jevtić se slaže sa Ružićem da je ustav Kosova sam po sebi dobar i da ima i dobrih zakona, ali problem je što se od toga malo šta primenjuje na terenu.

„Osnovni je problem što ne postoji mehanizam koji bi sankcionisao institucije Prištine koje na bilo koji način onemogućavaju Srbima da ostvare svoja prava. Ne može se to rešavati  vladinim uredbama. Zato ’Srpska lista’ u narednom periodu u kosovskoj skupštini mora ne samo da predlaže nova zakonska rešenja već i izmene  postojećih“, priča Jevtić.

Dušan Radaković, direktor Centra za zastupanje demokratske kulture, lokalne organizacije civilnog društva iz Kosovske Mitrovice, kaže da su ustav i zakoni koje je donela Priština lepo napisani, ali da u praksi ne obezbeđuju pozitivnu diskriminaciju za Srbe i ostale zajednice na Kosovu. To se, kako ističe, najbolje vidi  kada Srbi pokušaju da izvade i kosovska lična dokumenta.

„Ako Srbin sa Kosova hoće da izvadi ličnu kartu koju izdaje Priština, mora da ima kosovsko državljanstvo. Proces dobijanja državljanstva traje od šest do osam meseci, košta više od 200 evra i potrebno je priložiti 15 dokumenata. Pojedina dokumenta koja traži Priština nemoguće je dobiti, kao na primer, apostil (međunarodni pečat) iz srpskog, kako zovu paralelni sud koji, uzgred i ne priznaju. Kako dobiti apostil iz suda, kada Srbija nije priznala nezavisnost Kosova“, napominje Radaković.

Uprkos komplikovanoj proceduri, Dževdžet Hadžiju iz odeljenja civilnog registra u severnoj Kosovskoj Mitrovici za Slobodnu Evropu kaže da je u odnosu na pre pola godine broj lica koja traže krštenicu i državljanstvo povećan za 30 do 40 odsto. „Svakog dana  nam stigne i po 10 zahteva za izvodima iz matične knjige rođenih i državljanstva“, ističe Hadžiju.

Kosovski zakon o državljanstvu u članu 3 dozvoljava takozvano višestruko državljanstvo i mnogi Srbi, iako nerado o tome pričaju, vade lične karte koje izdaje Priština. Prema dostupnim podacima,  samo u 2014. godini 9.484 Srbina su izvadila kosovska dokumenta. Direktor Centra za zastupanje demokratske kulture kaže da je javnost u Srbiji malo informisana da je, u jeku predizborne kampanje, 15. maja Priština donela odluku kojom više ne priznaje putne isprave koje  izdaje država Srbija svojim građanima sa KiM.

„To u praksi znači da Srbi sa KiM koji imaju srpske pasoše izvađene u Raški više ne mogu da  ulaze u Makedoniju, ali ni da putuju sa prištinskog aerodroma iako imaju važeću vizu neke od EU zemalja“, naglašava Radaković koji je pre nedelju dana poslao desetine  imejlova na adrese zapadnih ambasada u Prištini u kojima ih upozorava na problem sa pasošima koje izdaje Koordinaciona uprava MUP-a Srbije.

Iako ministarka za dijalog Edita Tahiri govori kako pasoši Koordinacione uprave MUP-a Srbije nikada nisu bili važeći na Kosovu, to nije tačno. Briselski sporazum o slobodi kretnja iz 2011. godine jasno naglašava da stanovnici obe strane mogu da putuju na osnovu ličnih dokumenata koje poseduju. Očito da Priština ovim jednostranim administrativnim zabranama hoće da natera što veći broj Srba da vade – ne samo kosovske lične karte već i pasoše koje izdaje Priština.

Rada Trajković, predsednica Evropskog pokreta Srba iz Gračanice, kaže da je i mogućnost posedovanja takozvanog dvojnog državljanstva mrtvo slovo na papiru. Ona navodi da se parovi koji su u poslednjih 18 godina sklopili brak na KiM sreću sa velikim administrativnim teškoćama da legalizuju bračnu zajednicu, ukoliko je jedan od supružnika rođen u centralnoj Srbiji, a drugi na Kosovu i Metohiji. Priština im na sve moguće načine onemogućava da legalizuju takav brak i ostvare sva prava koja iz toga proizlaze.

„Ako se Srpkinja sa dokumentima Kosova kojim slučajem porodi u centralnoj Srbiji, ne može da legalizuje rođenje deteta. Vlasti u Prištini takvo dete ne tretiraju kao novog stanovnika Kosova i izbegavaju da izdaju papire na osnovu kojih bi roditelji ostvarili pravo na dečji dodatak. Srbi se nalaze u velikom institucionalnom problemu, pogotovu kada se naša država sve više povlači, a druga koja nastaje nas ne prihvata“, kaže Rada Trajković.

Uprkos svim ovim problemima, ministar u prištinskoj vladi Dalibor Jevtić kaže da se godišnje između i 500 i 1.000 Srba vrati na KiM. Priznaje da je to malo, imajući u vidu da se još 226.000 Srba sa prostora KiM vodi kao raseljeno. Jevtić kaže da bi povratak Srba bio daleko veći kada bi kosovsko pravosuđe brzo i efikasno vraćalo uzurpiranu srpsku imovinu u pokrajini. A Rada Trajković ističe da je više desetina hiljada predmeta zaglavljeno u kosovskim sudovima u kojima Srbi traže da im se vrati imovina koju su im oteli Albanci.

Dušan Radaković podseća da Srbi nemaju poverenja u kosovsko pravosuđe i zato što je malo srpskih advokata koji poznaju zakone Prištine. Jezička barijera je još jedan problem u ostvarivanju prava pred kosovskim institucijama. Iako ustav i zakoni to ne predviđaju, sva dokumenta se izdaju na albanskom jeziku, a Albanci u institucijama Prištine u velikoj većini ne znaju ili neće da govore srpski jezik.

9