Vladika: Gde može biti veće hrišćanske nade od našeg Orahovca, Velike Hoče...?

vesti 11.08.2018 KoSSev

ORAHOVAC - U crkvi Uspenja Presvete Bogorodice u Orahovcu, vladika raško-prizrenski Teodosije, služio je peti po redu i poslednji u ovoj sedmici Moleban za spas Kosova i Metohije

Pred mnoštvom vernika vladika je besedio o nadi – na mestu gde, kako je rekao, „po lјudskoj logici, nikakve nade ne može biti“:

„Posebno, ovo se odnosi na one koji su potonuli u defetizam, prolaznu i varlјivu logiku ovoga sveta i koji ne vide ništa više od onog što se može izraziti metrima, dinarima ili evrima.“

„Gde može biti veće hrišćanske nade od našeg Orahovca, Velike Hoče, manastira Pećke Patrijaršije, Deviča i Uspenja Presvete Bogorodice u Đakovici?“ – upitao je Vladika.

„Istinsko bogatstvo, draga braćo i sestre, jedino postoji u Hristu, jer kada zadobijemo blagodat Duha Svetoga, koja nam se od Oca daje u Hristu, i ako živimo u najvećoj bedi i siromaštvu, bićemo najbogatiji lјudi na svetu“, dodao je:

„Onaj koji ne zna za takvo blago, samo skuplјa, grabi i otima, a što više grabi, sve više je u strahu da mu to neko ne oduzme, ili da to ne izgubi. Zašto? Zato što se venčao za materijalno i prolazno, zato što je svoje srce vezao za ono što svakako jednog dana treba da ostavi i da se preseli iz ovoga sveta u život ‘nestariv i večni'“.

I ne samo to, nego se i hvalimo u nevolјama, znajući da nevolјa gradi trplјenje, a trplјenje iskustvo, a iskustvo nadu; A nada ne postiđuje, jer se lјubav Božija izlila u srca naša Duhom Svetim koji je dat nama. (Rim 5.3-5)

„Zato, ovde u Orahovcu najviše govorimo o nadi, i zato propovedamo nadu našem vernom narodu na Kosovu i Metohiji, posebno ovih dana, jer je nada u Boga ono što nas čini čvršćim i trajnijim u Hristu“, kazao je Vladika.

„Onaj, čije je nadanje samo u čoveku, već sutra će se razočarati, ali onaj koji položi nadu u Boga, uvek je radostan i na svemu Bogu blagodari“, poručio je.

Ali to ne mogu da shvate oni koji, objašnjava – „Boga nisu upoznali i kojima su i um i srce prileplјeni za zemlјu i ne vide ništa od zemlјe, u koju će i oni, kao i svi lјudi – pre ili kasnije biti položeni“:

„Zato naša Crkva stalno poziva da podignemo glavu Bogu, ne u gordosti i sujeti, već u smirenju i blagodarnosti, i tada ćemo obresti onu radost, koju nam niko ne može oduzeti. Ko ima tu radost, u njemu nema straha, jer je strah kao tama koja nestaje kada se pojavi svetlost. Tako, svetlost  i svaku brigu i svaku nevolјu, i daje nam utehu koju nam ovaj svet ne može dati.“

„Takva nam je vera i nada, braćo i sestre, najviše potrebna u vremenu u kome živimo“, dodao je dalje vladika raško-prizrenski:

„Neka bi nas Gospod molitvama svih svetih osnažio i podržao da opstanemo na našim vekovnim ognjištima, na našem svetom Kosovu i Metohiji.“

„U Orahovcu, u ovim avgustovskim danima, kada se uveliko nagoveštava neko konačno rešenje statusa Kosova i Metohije – živi u malom srpskom getu oko 300 pravoslavnih Srba, od toga oko devedesetoro dece. U susednom selu, Velikoj Hoči – ih je oko 500, od toga nešto više od stotinu dece. Pogleda uprtog u svoju Crkvu koja im je vekovima bila utočište i stub odbrane, i u ovim sudbonosnim trenucima, verni narod Orahovca je ovim okuplјanjem potvrdio da je uz Crkvu sa nadom u opstanak na prostorima gde su vekovima živeli njihovi preci“ – navode iz Eparhije raško-prizrenske.