U Beogradu prvi put posle 20 godina akademijom obeležen datum završetka bitke za Košare

vesti 15.06.2019 N1, KoSSev

Prvi put posle 20 godina u srpskoj prestonici održana je akademija o bici za Košare, kojoj su u centru Sava, prisustvovali najviši državni predstavnici, na čelu sa predsednikom Srbije Aeksandrom Vučićem. Održana je na dan poslednjeg dana zvanično skoro dvomesečne bitke, ali je ona po priznanju boraca, počela još 1997.

Vučić: Stideli se junaka ne bi li se dodvorili ubicama samo da bi se održali na vlasti

U Srbiji su se u prethodnih 15-20 godina „stideli da govore o junaštvu naših junaka“ ne bi li se „dodvorili onima koji su ubijali naš narod, samo da bi se održali na vlasti“ – bile su Vučićeve reči.

„Na ovom mestu nemamo prava na tišinu, ponosan sam što više ne ćutimo, što se dičimo junacima, glasno govorimo o njima, dvadeset sramotnih godina je bilo previše“, kazao je u svom govoru, a prenosi N1.

On je ocenio da bi „svaka avantura bila još jedan poraz za Srbiju“ i da „nema ni nas, ni njih dovoljno da bismo se večno ubijali“, ali da bi i „za Albanace bio poraz svaki pokušaj da se ponovi martovski pogrom ili proterivanje Srba sa Kosova“.

„Danas je najveća pobeda koju smo dužni našim herojima, i znam da se ta reč neće svima dopasti, nekakav kompromis ili dogovor. Čak i ako smo mi tu šansu propustili, neke buduće generacije moraće do toga da dođu“, kazao je Vučić.

Svaki naš današnji, avanturistički potez, bio bi još jedan poraz Srbije, ali želim da vas uverim da bi poraz bio i svaki pokušaj Albanaca da ponove martovski pogrom ili da proteraju Srbe sa Kosova i Metohije. Nema ni nas ni njih dovoljno da bi smo se večno ubijali. Nismo ni mi ni oni toliko bogati da možemo mirno da platimo svu tu krv i sva ta razaranja. I niko od nas, od njih, nema dovoljno ni da bi sve mogao da da, niti da bi mogao sve da izgubi. Zato je danas najveća pobeda ona koju smo dužni našim herojima i znam da se ta reč neće svima dopasti, samo ona koja se zove nekakav kompromis ili dogovor. Čak iako smo mi tu šansu promašili, neke buduće generacije moraće do toga da dođu i takav dogovor da postignu, dogovor koji će da isključuje krv, rat, sukobe.

Osetio mržnju

On je kazao da je na paradi održanoj povodom Dana pobede 10. maja u Nišu osetio mržnju prema sebi i ljudima koji su u njoj učestvovali.

„Kada su se prvi put pojavili borci, krenuli su da nas napadaju sa svih strana. Možda je to bilo prvi put, ali biće i svakog sledećeg Dana pobede, oni su dali sve za našu Srbiju“, dodao je Vučić.

Živote nisu uzaludno dali samo ako definišemo zemlju ili da znamo gde su joj granice

Vučić je kazao da jedini način da se „obrazloži smrt onih koji su se hrabro borili“ jeste „naša sposobnost da definišemo našu zemlju, da znamo gde su joj granice, a kad te ciljeve postignemo to će značiti da oni nisu uzalud dali svoje živote“.

Bitka za Košare

Zvanično, Bitka za Košare vodila se od 9. aprila do 14. juna 1999. na granici Jugoslavije i Albanije, a cilj napada bio je da se presecanjem komunikacije između jedinica Vojske Jugoslavije u Đakovici i Prizrenu, omogući kopnena invazija na Kosovo. S jedne strane, u borbama je učestvovala Vojska Jugoslavije, sa albanske strane – pripadnici UČK.

(image)

Foto: N1

„Kada biste pitali bilo koga, bilo iz 53. graničnog bataljona, uključujući i mene kao komandanta, reći će vam da bitka na Košarama nije počela 9. aprila 1999, već 1997. godine kada je došlo do sloma institucija u Albaniji, kada su opljačkani svi vojni magacini i kada je iznešeno oko 700.000 komada naoružanja koje je kasnije prebačeno na teritoriju Kosova i Metohije. Kada su sve karaule spaljene i kada su ustvari karaule kao graviter prema prostoru KiM-a postale, da kažemo tako, baze za ubacivanje naoružanja; 1998 godine teške borbe su vođene na celoj državnoj granici“, (komandant 53 graničnog bataljona, kapetan u vreme kada se odigrala bitka na Košarama, a danas pukovnik Duško Šljivančanin).  

Najjači udar usledio je upravo tog devetog aprila. Napad na Košare počeo je rano ujutru, kada su oko 1000 pripadnika OVK i vojnici Republike Albanije napali drastično manji broj pripadnika tadašnje jugoslovenske vojske na karauli Košare – oko 130, rekao je u emisiji Fokus na televiziji O2,  komandant 53 graničnog bataljona, kapetan u vreme kada se odigrala bitka na Košarama, a danas pukovnik Duško Šljivančanin.

“Napad je počeo u ranim jutarnjim časovima duž cele državne granice od tromeđe Srbije i Crne Gore do Paštrika su vršena demonstrativna dejstva i ujedno prema karauli Morina, a glavni udar je bio usmeren na karaulu Košare”

Tokom borbi, avioni NATO avijacije svakodnevno su bombardovali položaje Vojske Jugoslavije i otežavali dopremanje hrane, municije i pojačanja.

U borbama za Košare poginulo je 108 pripadnika VJ dok ih je oko 150 ranjeno.

Prema procenama tadašnje Vojske Jugoslavije, na drugoj strani poginulo je nekoliko stotina pripadnika UČK, dok ih je oko 300 ranjeno.

Ova bitka biće upamćena kao jedna od onih sa najviše žrtava pripadnika VJ-a, ali i po tome što je, uprkos malobrojnom ljudstvu, vojska uspela da odbrani ceo rejon, zbog čega se njeni pripadnici – i preminuli i preživeli – u srpskoj javnosti nazivaju herojima.

Na kosovskoj strani je drugačija slika. Za njih su heroji upravo pripadnici UČK, koju je Srbija okvalifikovala kao terorističku organizaciju.

I za kosovske Albance ova borba zauzima jedno od centralnih mesta u obeležavanjima događaja iz rata na Kosovu u Prištini.

Za razliku od Srbije, komemoracije povodom početka borbe za Košare obeležavaju se svake godine u Prištini i to na najvišem nivou.