Srbi na Kosovu teško do svoje - uzurpirane imovine

vesti 18.11.2020 Gračanica Online

Uzurpacija srpske imovine na Kosovu i Metohiji traje skoro dve decenije. Prema podacima kosovske Agencije za imovinu, nešto više od 40.000, a nezvanično i više od 70.000 Srba čeka da povrati svoju uzurpiranu imovinu na KiM.

Zbog toga je otvoreno više desetina hiljada predmeta pred sudovima koji, kako kažu pravi vlasnici otete imovine, ne rade svoj posao dosledno i ne daju prioritete ovakvim procesima, iako su u obavezi da to rade.

Advokatica Jovana Filipović ističe da je ogroman broj slučajeva uzurpirane imovine i da se teško dolazi do pravde u tim predmetima.

„Uglavnom su u pitanju falsifikati i ljudi teško mogu da ostvare svoja prava, zbog toga što prvo moraju da se obrate u krivičnom postupku u tužilaštvo, a onda i sudu, zatim u parničnom postupku. Uglavnom su to poništenja ugovora koji su sklopljeni na osnovu tih nekih, da tako kažem falsifikovanih punomoćja ili neke druge dokumentacije. Što se tiče moje kancelarije, broj predmeta je frapatan. Imamo predmete iz 2002. i 2003. godine koji još uvek nisu rešeni. Međutim, problem je u samom radu suda, u nezainteresovanosti međunarodne zajednice i kada se sve to skupi, dođemo do situacije kakva jeste sada“, kazala je Filipović.

Ona dodaje da Srbi i ostalo nealbansko stanovništvo na Kosovu smatraju da su diskiminisani, jer u komunikaciji sa svojim komšijama i prijateljima Albancima, saznaju da je pred sudom njihov predmet zakazan u mnogo kraćem roku, nego predmeti Srba i drugih nealbanaca.

“Postoji taj neki politički jaz i politička volja koja bi trebala da bude usmerena ka tome da se i nevećinskoj zajednici omogući jednako pravo na pristup sudu, kao i svim ostalim građanima Kosova”, zaključuje Filipović.

Predsednica udruženja žena “Avenija”, Gordana Đorić, čija je imovina takođe uzurpirana, ističe da na Kosovu ne postoji vladavina prava i da se pravosnažno izvršna rešenja o oslobađanju uzurpirane imovine ne sprovode.

„Mi smo kao organizacija radili projekat o uzurpiranoj imovini i tom prilikom smo došli do poražavajućih podataka. U to vreme je bilo preko 40.000 predmeta u Habitatu, a već danas prema mojim saznanjima negde do 70.000 predmeta naših ljudi, koji potražuju nadonknadu za korišćen prostor ili traže da im se oslobodi uzurpirana imovina. Time možemo da dokažemo da i dalje sudovi ne rade u korist naše zajednice, naprotiv, ne rade po zakonu kako bi trebalo“, rekla je Đorić.

Đorić čija je imovina uzurpirana još 1999. godine, povraćaj u svoje vlasništvo je ostvarila tek 2013. godine. Međutim, kada je dobila rešenje da joj se isplati nadoknada za korišćenje uzurpiranog poslovnog prostora - dobila je samo jedno rešenje osnovnog suda.

Nakon uložene žalbe od strane tuženog, čekala je tri godine da se oglasi Viši sud ili Apelacioni sud i sada je donešeno rešenje da se uvaži žalba tuženog i da se predmet vrati na ponovni postupak.

„Kada je uzurpirana imovina u pitanju, naši ljudi imaju dokumenta i rešenja koja dokazuju o čemu pričam. Jednostavno ne donose se rešenja, a to je znak da je sudstvo korumpirano ili možda rade po nekom političkom nalogu da se našim sugrađanima ne donose rešenja u njihovu korist, iako im po zakonu to priprada, nego se predmeti odugovlače do daljeg“, istakla je Gordana.

Kako bi došli do imovine Srbac, mnogi Albanci ne biraju sredstva. Zbog toga pravni timovi koji rade na rešavanju sudskih sporova, moraju da dokazuju da su Srbi pravi vlasnici otete nepokretnosti.

Đorićeva kaže da je čak bilo i pretnji, kako od uzurpatora, tako i od strane njihovih advokata.

“Nudili su mi čak i nadoknadu i da je bolje da to prihvatim, jer u suprotnom može da mi se desi nešto ako nastavim sa procesom. Nisam želela da prihvatim njihove ponude, ma koliko one iznosile, nego sam htela da mi se vrati ono što je moje i ne želim da radim ništa što je protivzakonito, a nisam ih se ni bojala”, ističe Đorić.

Sedamdesetšestogodišnji Radoslav Zdravković iz Čaglavice, takođe je jedan od mnogih koji od 2004. godine pokušava da povrati 14 ari placa na jednoj od najboljih prištinskih lokacija, gde su Albanci čija imena zna, falsifikujući dokumenta, izgradili stambenu zgradu.

Zdravković kaže da je prevaru otkrio 2000. godine i da su čak njegovu parcelu izbrisali iz katastra u Prištini, a dokumenta za njegovu parcelu su falsifikovana u sudu u Lipljanu. On zna ko je to uradio i to je dokazao na sudu.

„Kada sam uspeo da povratim parcelu u katastar, podneo sam tužbu sa zahtevom da se obustavi gradnja solitera na mojoj zemlji, međutim iz suda su mi tražili 25.000 evra da se gradnja zabrani. Ja nisam imao taj novac i sada se tu nalazi stambena zgrada. Od 2004. godine čekam da se zakaže ročište“, priča Zdravković, koji još uvek čeka da otpočne sudski proces.

Prema podacima Kancelarije za Kosovo i Metohiju, privatna imovina u vlasništvu Srba i SPC na KiM čini 15 odsto te teritorije, 14 odsto je imovina u vlasništvu privrednih subjekata registrovanih u centralnoj Srbiji, dok oko 30 odsto površine čini državna i društvena imovina u vlasništvu Srbije.