Srbi iz Lokvice kod Prizrena obeležili crkvenu slavu

vesti 02.08.2019 RTK2

Raseljeni Srbi iz Lokvice kod Prizrena svake godine na Ilindan dolaze na obeležavanje crkvene slave. Tako je bilo i danas.

Selo Lokvica udaljeno je sedam kilometara od Prizrena. U crkvi Svetog Ilije koja datira iz 15. veka i odoleva zubu vremena, svake godine okupi se veliki broj raseljenih Srba.

“Da se opet viđamo u što većem broju” poručio je jeromonah Isidor, koji je nakon litije prerezao slavski kolač.

"Zaista je velika radost za mene koji sam prvi put ovde sa vama u ovom vašem mestu, vašem hramu, da vas vidim, hvala Bogu orne i raspoložene, zdrave da ste došli, da ste se okupili u priličnom broju. Gde god da ste i gde god da sada živite, trudite se i radite, da vas svuda prati blagoslov i molitve Svetoga proroka Ilije, a prorok Ilija je ni manje ni više nego onaj kako kaže tropar, drugi preteča dolaska Hristovoga u veliki jedan od proroka, značajan prorok u Starom zavetu, a značajna ličnost i u Novom zavetu", rekao je jeromonah Isidor iz Prizrenske Bogoslovije.

Litije, kako Lokvičani zovu ovaj dan, najvažniji je za njih. Iako su otišli, sa strane čuvaju tradiciju, prenose je s kolena na koleno.

"Ovde se okupimo jednom godišnje, želim samo da nas bude u što većem broju", kaže Radovanović Repić, ovogodišnji domaćin slave.

Iako je ‘99. godine zvono utihnulo, Lokvičani su se potrudili da se opet čuje.

"Dobrovoljnim prilogom meštana sela obnovili smo i sagradili zvonarnik i kupili novo zvono u livnici kod Topole, gde je 2014. osvešteno i postavljeno na staro mesto", rekao je Saša Vukanović iz Lokvice.

U toku 1999. selo je napustilo oko 40 srpskih porodica. U selu od tad Srba nema, tek po koji ostane na kratko, ali se ne zadržava.

Organizovanimprevozom došli su iz različitih gradova Srbije.

“Voleli bi da nam se obnovi kuća, mi bi tu dolazili često, ako ne zimi, leti obavezno, ali kome da se obratimo, oni su nas šetali od jednog do drugog, od opštine do katastra, ali samo šetnje i obećanja”, kaže Slavica Hrčak.

“Jedva čekaju da dođemo, ovo su sve naše komšije ispred crkve... Pustite običan narod da živi, političari neka rade svoj posao, ekonomija nek radi svoj posao, a mi smo obični ljudi koji se tu družimo. Za mene imanje na Kosovu nema cenu, moja dedovina nema cenu", kaže Aleksandar Krstić.

"Otišla sam '69. dosta godina je prošlo, nostalgija me je povela da vidim bar još jednom. Ne prepoznajem, sve se to tako izgradilo, polako se prisećam kako je izgledalo", rekla je Zlata Đurov.

"Najlepše je u svom kraju, radostan sam, srce mi je puno kad dođem ovde i kad sedim, neka dođu svi, da radimo što više", kaže Saša Vuksanović.

Pored crkve Svetog Ilije, raseljeni su obišli i Crkvu Svetog Jovana i pravoslavno groblje u selu.

"Ti sad tu kad dođeš, dođeš kao stranac, s nekim se ne viđaš po 30-40 godina, a za današnji dan se vidimo pa se pozdravimo, obiđemo groblja. Nema živih ali ima mrtvih, obilazimo mrtve…Šta da kažem, tužno i žalosno, ali to je naše”, rekla je Vera Marković.

Svoje druženje zakazali su ponovo za narednu godinu, u nadi da će ih biti još više.