Sporazum o normalizaciji odnosa BG i PR-Tahiri:Priznanje nezavisnosti; Stefanović: Prava i obaveze, bez stolice u UN

vesti 01.12.2017 Radio Kontakt Plus

Dok bivša šefica pregovaračkog tima Prištine u dijalogu sa Beogradom Edita Tahiri tvrdi da će pravno obavezujući odn.sveobuhvatni sporazum o normalizaciji odnosa između Beograda I Prištine imati uzajamno priznavanje između dve države, bivši šef pregovaračkog tima Beograda u Briselu Borko Stefanović smatra da taj sporazum treba da obuhvati sva prava i obaveze obe strane, uključujući i članstvo Kosova u međunarodnim organizacijama, ali ne i u Ujedinjenim nacijama.

Edita Tahiri  je na forumu “Proces normalizacije odnosa Beograda i Prištine” rekla da veruje da je vrednost briselskog dijaloga od strateškog značaja kako bi se ovaj postupak zaokružio uzajamnim priznavanjem između Kosova  I Srbije. 

“Normalizacija odnosa između Kosova I Srbije se može desiti samo kad dođe do uzajamnog priznavanja između dve države I ovo treba biti prihvatljivo za rukovodstva I narode obe drzave” – podvukla je Tahiri.

Tahiri kaže da Kosovo ima obavezu da sprovede i sporazum o ZSO, ali ponavlja da ZSO neće imati izvršne nadležnosti niti će biti treći nivo upravljanja, već će biti u skladu sa sporazumom sklopljenim u Briselu I odlukom Ustavnog suda Kosova.

Kosovo je spremno da sprovede ZSO, dok Srbija ima obavezu za energetiku, kazala je Tahiri.

Najpozitivnija stvar dijaloga, prema njenoj oceni je reintegracija Srba severnog dela u kosovske institucije. 

Sa druge strane, bivši šef pregovaračkog tima Beograda u Briselu Borislav Stefanović kaže da dve države nisu ništa potpisale, već da je urađen paraf na jednom od sedam  sporazuma, koji je potom  išao na Vladu Srbije koja je to potvrdila, a posle i na Skupštinu Srbije. 

“Ja nisam potpisao sporazum, ja sam potpisao paraf, jedan od sedam, jer je bilo neophodno zbog evropskog protokola, ali nije bilo potpisa dveju država” – kazao je on.

Što se tiče priznanja Kosova kao nezavisne države, Stefanović je mišljenja da, realno govoreći, Srbija niti ima snage, niti želje, niti mogućnosti, niti će ikada priznati nezavisnost Kosova. 

“Jedina, krajnje hipotetički, mogućnost da Srbija eventualno prizna nezavisnost Kosova je ukoliko bi jedan od pet mogućih ishoda - rešenja bila podela Kosova” – kazao je.

Stefanović je istakao da je pravno obavezujući, detaljan precizan, sveobuhvatni sporazum  neophodan I to je nešto za šta se i sam  zalaže, ali je napomenuo da je jasno da će Priština to tumačiti kao priznanje nezavisnosti Kosova, a Beograd kao jedan korak u punoj,  potpunoj, temeljnoj normalizaciji odnosa i regulisanje  odnosa za budućnost.

“Sveobuhvatni sporazum treba da obuhvati detaljno sva moguća prava i obaveze obe strane, uključujući i članstvo Kosova u međunarodnim organizacijama, ali ne i u Ujedinjenim nacijama” – izričit je Stefanović. 

Stefanović je rekao da niko od Srbije ne traži da prizna Kosovo.

“Mi kao država smo potvrdili da možemo da se pridružimo EU bez priznavanja Kosova i ne samo zbog toga što postoji 5 zemalja koje to nisu učinile, već zbog toga što to više nije pitanje I problem. Nikoga više nije briga, niko ne vrši pritisak na Rumuniju ili Grčku da priznaju Kosovo, niko čak ni ne sanja o tome da promeni brzinu mašine diplomatije, da se ide u Moskvu I govori sa Putinom o dopuštanju Kosovu da postane punopravna članica EU, to se neće desiti” –  rekao je Stefanović dodajući  da ono što se hoće i može desiti jeste regulisanje i normalizacija odnosa. 

Viđenja  Edite Tahiri po Stefanoviću predstavljaju  snažnu odbranu interesa Prištine onda, a I sada.

“Istovremeno, moja i uloga našeg pregovaračkog tima, naš cilj je bio da, uvažavajući naše nepremostive razlike oko statusa (jer za Srbiju Kosovo nije I ne može biti nezavisno), pokušamo da  nađemo sve ostale stvari koje se tiču života ljudi.  Koliko smo bili uspešni - ne previše. Većina sporazuma  nije primenjena krivicom i jedne i druge strane, ali najviše Prištine” – naglasio je.

Komentarišući izjavu Tahiri da građani žele integraciju, Stefanović je rekao da je sreo mnogo više građana koji to ne  žele. 

(image) “Građani žele integraciju u kosovsku državu ili društvo najčešće  da bi pokrili svoju egzisteniciju, to je moj utisak. I onog trenutka kada obezbede egzistenciju, budete sigurni da oni svoja uverenja nisu promenili. Ljudi se suštinski nisu pomirili i suštinski ne žele da žive zajedno - to je ogroman neuspeh svih nas” – naglasio je.

“Siguran sam da će naši aerodromi i naše stanice biti prepuni mladog sveta i Srba i Albanaca i  Roma, Turaka, Hrvata… koji će gledati samo da što pre odu u Dizeldorf, jer su  Dizeldorf ili Minhen postali ishodišta za njihovu egzistenciju i budućnost njihovih porodica, a vikend nacionalizam ili nacionalizam za velike praznike,  to uvek sebi mogu da dozvole” – napomenuo je Stefanović.

Poruke kosovske strane  o ratnoj odšteti, sukcesiji, prejudiciranju  statusa  pregovaračkih strana, Stefanović vidi kao folklor, odn.nešto što  ‘služi kao  poruka albanskom političkom korpusu, glasačkom telu da je sve u redu i da mi pregovaramo sa nezavisnom državom’.

Komentarišući   ideje o podeli Kosova, Tahiri je rekla da ukoliko neko ima pretenzije na celovitost Kosova, oni će u tom slučaju ‘staviti Niš na sto’:

“Naše teritorije su bile do Niša, ali to je istorija. Ako danas neko u Srbiji želi I misli da smanji Kosovo, onda ne zaboravite da se mi vraćamo pretenzijama za naše istorijsko pravo. To sam rekla, to kažem I danas. Ali mi gledamo  ka budućnosti, ne bavimo se prošlošću . Ali ko ima pretenzija na suverenost Kosova, onda mi izlazimo kako smo rekli – Niš ćemo staviti na sto, a videćemo onda gde ćemo izići” – rekla je Tahiri.

Na pitanje iz publike da li će Kosovo tužiti NATO ili tražiti odštetu za civilne žrtve Albance koji su poginuli za vreme  bombardovanja ’99.godine I da li će traziti bilo kakav vid odštete zbog toga što su 122 tačke gađane na Kosovu osiromašenim uraijumom I danas kao posledicu toga imamo veliki broj obolelih od raka, Tahiri je rekla da su SAD, NATO I EU, Zapadni svet  intervenisali kako bi se zaustavio rat na Kosovu po humanitarnoj osnovi. 

“Bio je to primer međunarodnog prava, definisan kao humanitarna intervencija jer je sprečen genocid, etničko čišćenje Srbije nad Albancima na Kosovu . Mi ćemo uvek biti zahvalni našem glavnom savezniku – Americi, NATO-u I Zapadu jer su pomogli našoj borbi I pokretu kosovskog naroda I danas je Kosovo nezavisna, slobodna država I svi građani su slobodni. Svakako politički izazovi sa kojima se suočavamo s vremena na vreme su izazovi državotvornosti i izgrađivanja nove države” – rekla je Tahiri, iako je na početku svog izlaganja tvrdila da je tokom rata tadašnji režim u Srbiji  počinio genocid nad kosovskim narodom i da je to jedan od razloga zašto Srbija treba brže da utvrdi priznavanje Kosova. 

Izvršni direktor Balkanske grupe za istraživačku politiku iz Prištine Naim Rašiti rekao je da mora postojati konačni sporazum da bi kosovski Srbi živeli normalno na Kosovu sa Albancima.

“Za mene, ono što vidim ovde, što će sadržavati ovaj sporazum koji će uključiti članstvo Kosova u UN, status Srba na Kosovu, ZSO, aranžmane za bilateralnu saradnju, imovinska pitanja, granice…šta god da je uključeno ovde i jasan put za obe zemlje bez toga da one inhibitorno deluju jedna na drugu ka EU. Ovo nije potpuno priznanje, ovo je politička normalizacija. Čak i nakon konačnog, pravno obavezujućeg sporazuma,ove dve nacije i zemlje moraju puno posla da urade kako bi postigle puno pomirenje, onda možemo da se bavimo popravkom štete kroz istoriju itd.. Ali političko pomirenje, normalizacija odnosa mora da nastupi nakon 2 ili 3 godine. Ukoliko se to ne desi za 2,3,4, 5 godina, Kosovo I Srbija će postati druga Bosna, biće zaključani u taj status quo i elita će se promeniti u Srbiji i na Kosovu i biće to veoma različit i drugačiji kontekst” – kazao je Rašiti.

Organizator  foruma “Proces normalizacije odnosa Beograda i Prištine” održanog danas u Kosovskoj Mitrovici je nevladina organizacija Aktiv .
Na  Forumu je bilo reči o normalizaciji odnosa Beograda i Prištine kroz dva panela na teme: Sadržaj sporazuma o sveobuhvatnoj normalizaciji odnosa i Procesi evropskih integracija Srbije i Kosova.