Sanjina klupa

vesti 06.10.2020 Radio Kontakt Plus

Na današnji dan pre dve godine, na Via Ferrati Berim u Zubinom Potoku, desio se incident koji je doveo do povređivanja dve osobe, Sanje Sovrlić i Srđana Kokerića. 

Piše Dragiša Mijačić:

„Tog lepog jesenjeg dana organizovali smo otvaranje nove trase Via Ferrate koja je obuhvatala dva viseća mosta, a takođe kojom se izlazilo do vrha Berima čime je ova atrakcija dobila potpuno drugačiji sjaj. 

Na otvaranju je bilo puno ljudi, oko 45, podeljeni u tri grupe koje su kretale u različitim vremenskim periodima. U poslednjoj grupi je bilo 14 osoba, krenuli smo oko 8.30h ujutru.

Grupa se kretala uobičajenim ritmom, uz puno zezanja, pevanja, šale i divnog druženja. Ništa nije ukazivalo na to da će nam se životi potpuno izmeniti u narednim trenucima.

Nakon završetka starog dela Via Ferrate, nova trasa ulazi u kamin (levak). U ovom delu nema nogostupa već se penje po stenama i gazi na zemlju, pa je kretanje potpuno drugačije nego na drugim delovima Via Ferrate. U tom delu, staza je već bila utabana tokom izgradnje Via Ferrate, a tuda su prošle dve prethodne grupe, pa se nisu očekivali značajni problemi u prelasku kamina.

Ulaskom u levak, grupa je nastavila da se kreće već uobičajenom dinamikom. Na početku ljudi su se razvukli na način da je poslednjih sedmoro bilo u najužem delu, dok je ostalih sedmoro bilo iznad njihovih glava. 

U jednom trenutku na početku grupe jedan od učesnika je delom skrenuo sa staze na način da se popeo na kamen koji je bio neposredno iznad utabanog dela. Kamen je samo jednim delom izlazio iz zemlje koja ga je pokrivala, toliko da se vrlo malo nazirao da postoji. Pod teretom on se izvukao iz zemlje, načinivši zvuk koji nam i danas ledi krv u žilama. U deliću sekunde postojala je nada da će se zaustaviti, da neće otići u levak gde se u najužem delu nalazi sedam osoba, ali priroda je ipak pokazala svoju groznu stranu i kamen je odleteo.

Tokom izgranje novog dela Via Ferrate na delu odakle se obrušio kamen je stojao agregat. Tu se prolazilo svakodnevno prethodna dva meseca, čistila se stena i tabala se trasa. Ranije tog dana kraj njega su prošle dve grupe posetilaca. I pored svega toga, taj kamen je ostao na svom mestu, čekajući i vrebajući svoje žrtve kao najveći predator. I uspeo je u tome, svojim zvukom i energijom načinio je da ovaj dan pamtimo do kraja naših života.

Kamen je bio širine oko 50 cm i debljine oko 15. Poleteo je na 11 osoba, od kojih se sedmoro nalazilo u levku iz kog nije bilo izlaza. Katastrofa je bila neizbežna.

Leteo je u slobodnom padu nekih 3-4 metra. Nakon toga je udario u stenu gde se raspolutio na nekoliko delova. Jedan veći deo udario je Srđana Kokerića koji se nalazio bočno od njega, pogodivši ga direktno u glavu. 

Srđan je snažan momak odličnih refleksa, njegova brza reakcija rukom i kaciga su mu spasili život. Ali je zadobio ozbiljne povrede u vidu pucanja arkade iznad levog oka, gubitak nekoliko zuba i nagnječenje podlaktice i nadlaktice leve ruke. 

Ostali delovi kamena su se raspršili niz levak udarajući ljude po telu, nogama, rukama. Jedan deo rikošetom je pogodio Sanju Sovrlić u predelu kuka, nanevši joj ozbiljne povrede na levoj nozi uključujući prelom i posekotinu od oko 15 cm.

Nakon groznog zvuka pada kamena i vriske ljudi nastupio je još jeziviji muk, koji je narušavao Sanjin bolni jauk. Mladenu Miletiću se manji kamen zario u kacigu i ostao tako da stoji, ali ga nije povredio. Ostali su bili nepovređeni, ili su imali sitne ogrebotine.

Nakon toga usledila je akcija spasavanja Sanje, njenog spuštanja sa planine i prebacivanje u Zdravstveni centar u Kosovskoj Mitrovici. U spasavanju su pomogli svi učesnici akcije. 

Prvi su uskočili Via Ferrata vodiči iz Peći koji su bili među gostima, Gzim Murati i Mentor Vokši. Oni su napravili improvizovana nosila kojima su spustili Sanju na bezbednu lokaciju. U međuvremenu je medicinska ekipa iz Zubinog Potoka dostavila nosila koja smo izneli do Sanje. Akcijom spasavanja sa Berima rukovodio je instruktor GSS Srbije Nenad Tripković, koji je uz pomoć vodiča sa Via Ferrate Berim i gostiju bezbedno spustio Sanju do ekipe hitne pomoći.

Nema dovoljno reči koji bi opisale hrabrost Sanje, Srđana i svih ostalih gostiju koji su tog dana bili deo incidenta ili su učestvovali u akciji spasavanja. Svi mi koji idemo u planinu svesni smo verovatnoće da je moguće doći do nesreće, ali dok ne postanemo akteri tih događaja, ne znamo kako ćemo reagovati - da li ćemo ostati psihički stabilni i trezveni u donošenju odluka... ili će nas poneti situacija i strah da paničimo i time još više ugrozimo sebe i one oko nas.

Sanja se sve vreme držala hrabro, često se šaleći na svoj i tuđ račun... kako to ona odlično radi u svim situacijama. U mnogim slučajevima je ohrabrivala ljude oko sebe, bodrila ih da budu jaki, da će biti sve u redu. Iako teško povređena, nije dozvolila da je obuzda panika i strah, već je pokazala stabilnost, odlučnost i čvrstinu koja je krasi i u poslu koji radi.

Na kampu ispod Berima se prikupulo puno ljudi, čekajući da bezbedno smestimo Sanju u vozilo hitne pomoći. Aplauz koji smo dobili nakon silaska sa planine i danas odzvanja stenama Berima. Emocije su nam i danas jake, uz pomešan osećaj nemoći nad prirodom i ponosa života nad smrću.

Ovaj događaj je pokrenuo mnoge stvari unutar Outdoor In-a. Dugo nam je trebalo da se oporavimo od ove situacije, da razmislimo kako ćemo dalje. Doneli smo odluku da naš moto bude ‘BEZBEDNOST NA PRVOM MESTU’, što podrazumeva da bezbednost učesnika mora biti najveći prioritet u svemu što radimo.

Od tada smo izmenili procedure za penjanje na Via Ferrati Berim, uveli pravila koja moraju da se pridžavaju kako vodiči tako i učesnici. Pored toga, kupili smo kompletno novu opremu za penjanje i spasavanje. Naša vodička i spasilačka služba održava redovne treninge i vežbe spasavanja. Napravili smo i procedure za bolju koordinaciju sa Domom zdravlja i sa policijom, uskoro planiramo slične aktivnosti i sa civilnom zaštitom. Treba napomenuti i to da ovih dana kompletno izmeštamo trasu Via Ferrate Berim koja prolazi kroz kamin (levak), čime će se značajno poboljšati bezbednost u tom delu.

Još početkom prošle godine na lokalitetu na kojem je Sanji ukazana prva pomoć postavili smo klupu. Klupa je odmah dobila ime: Sanjina klupa. U čast hrabrosti Sanje Sovrlić koju je pokazala tog lepog jesenjeg dana, ali i kao stalna opomena na incident koji se desio. I Srđan ima svoju klupu, kao deo grupe donatora iz Kragujevca koji su pomogli izgradnji Via Ferrate Berim.

Nedavno smo prošetali sa Sanjom do klupe. Bilo je emotivno, zabavno, tužno, smešno i otrežnjujuće. Sećanja su navirala svima, bilo je i suza. Na privremenim nosilima koja su još uvek tu uzeli smo parče gurtni kao suvenir. Iako se Sanja potpuno oporavila, dogovorili smo se da njen dolazak ipak ostavimo za proleće, kada su duži dani. Svi željno iščekujemo taj dan, snimićemo i film o tome. 

Ovih dana uređujemo lokalitet oko Sanjine klupe, pravimo stazu, platformu i krčimo drveće. Na ovom mestu biće postavljene dve ležaljke sa kojih će se pružati jedan od najlepših pogleda na Berimu. Do klupe će se moći doći i stazom kroz jarugu koja se takođe uređuje. Sigurni smo da će ovo biti jedno od omiljenih mesta za odmor na Berimu. 

Planine su opasne, stene još opasnije! Nesreće na njima se dešavaju i toga moramo biti svesni čim obujemo gojzerice. U Outdoor In-u stalno radimo na unapređenju nivoa bezbednosti na Via Ferrati Berim. Nije jednostavno, izazovi su veliki a resursi ograničeni. I pored toga, trudimo se da smanjimo rizik od incidenata, kao i da reagujemo profesionalno i efikasno u situacijama kada se desi nesrećni slučaj. Mnogima se ne sviđaju naša pravila, neki ih namerno krše. O neodgovornosti ovih drugih nećemo se baviti, njih smo prepustili nadležnim organima. Na nama je da Vam omogućimo sigurno penjanje, jer je na Via Ferrati Berim BEZBEDNOST NA PRVOM MESTU!”