San mladih na Kosovu - platni spisak i posao u javnim ili državnim institucijama

vesti 22.02.2022 Medija centar Čaglavica

„Posla ima, ali mladi ne žele da radi“, rekao je u emisiji Heroji u doba korona virusa privrednik iz Šilova Jovan Simić. Simon Krišto iz Nemačke, dodao je da „ni na zapadu nije sve tako zlatno, kao što izgleda“.

Privrednik iz Šilova Jovan Simić smatra da je najveći problem srpskih privrednika na Kosovu nedostatak radnika.

Simić, koji se bavi proizvodnjom raznih artikala od meke plastike i u čijoj je firmi već neko vreme otvoreno 20 radnih mesta, kaže da posla ima ali da mladi ne žele da rade kod privatnika, već većina njih, kako navodi, želi posao u državnim institucijama.

„Mladi hoće da primaju platu, a da ne rade. Zapravo se cela priča svodi na to - stavi me negde na platni spisak, jer koji posao rade recimo u opštini, šta rade? Oni mogu tamo fiktivno da budu i da simuliraju neki rad, jer nema šta toliki broj ljudi da radi tamo, nego bi samo primali platu, bili na platnom spisku. Znamo da su plate u opštini oko 650, 700 evra mesečno. Znači sedi kod kuće i prima 700 evra, to nigde nigde ne postoji“, kazao je Simić.

Socijalna primanja koja građani dobijaju iz Srbije, ali i iz Prištine - dodatno demotivišu mlade ljude da posao potraže u privatnom sektoru, smatra Simić.

„Država Srbija bi mogla da plati doprinose umesto što im daje tu socijalu, a da ja platim radnike recimo 300 evra i ako treba neka subvencija od 50 do 100 evra... Onda bi plata bila oko 500 evra, jer činjenica je da ne mogu svi da rade u obrazovnju i zdravstvu“, navodi Simić.

U emisiji je bilo reči i o odlasku mladih sa Kosova u inostranstvo.

Simon Krišto, koji živi i radi u Nemačkoj, kaže da nije iznenađen činjenicom da ljudi na Kosovu ne žele da rade za 300 evra, ali objašnjava da ni na zapadu „ne cvetaju ruže“.

„I Nemačkoj fale radnici, to je istina, nije ni tamo sve zlatno. Evo na primer, moja žena radi kao stručna negovateljica u staračkom domu - radi svaki dan prekovremeno, nije pošteno plaćena za posao koji obavlja... U Nemačkoj se teško radi, uslovi su loši, radi se non-stop, teško je i fizički i psihički. Plata je oko 2.000 evra, a samo kirija za stan košta oko 1 000 evra, pa namirnice, pa sve ostalo“, kazao je Krišto.

Kad je u pitanju podrška za ozbiljniji ekonomski razvoj u srpskim sredinama na Kosovu od strane međunarodnih institucija, Jovan Simić kaže da ona gotovo da ne postoji.

„U gotovo svim opštinama sa albanskom većinom izgrađene su brojne fabrike. U srpskim opštinama nijedna jedina fabrika nije izgrađena, a da je novac uložila Evropska unija“.

Srpskim političarima, prema njegovim rečima, nije prioritet osnaživanje srpskih privrednika.

„Da sam ja suvlasnik neke fabrike, recimo u opštini Novo Brdo, gde bih upošljavao oko 200 radnika, plus članovi porodica, to je oko 2.000 ljudi koje bih po nekom njihovom razmišljanju imao pod kontrolom... Onda bih ja na neki način, na nekim budućim izborima u Novom Brdu, bio odgovoran za to ko će biti gradonačelnik. To je njihovo razmišljanje. Da ne govorim za opštine Ranilug, Parteš ili Klokot - i njima (gradonačelnicima, prim. aut.) nije u interesu da se otvaraju fabrike“, rekao je Simić.

Govoreći o životu u Nemačkoj tokom pandemije korona virusa, Simon Krišto kaže da se ne razlikuje mnogo od Kosova.

Mere u cilju suzbijanja virusa se poštuju, vakcinisano je oko 70/80 odsto stanovništva, a jedan od glavnih problema Nemaca u poslednje dve godine koliko traje pandemija, jeste zatvaranje granica.

„Nismo mogli da putujemo, to ljudima dosta smeta. Ja nisam mogao da dođem na Kosovo, nisam mogao da idem u Albaniju. Imam familiju i u Hrvatskoj, u Bosni, bilo mi je jako teško što nisam mogao da ih obilazim“, kazao je Krišto.

Emisiju Heroji u doba korona virusa realizuje Medija centar Čaglavica uz podršku Evropske zadužbine za demokratiju (EED).

Emituje se svakog drugog petka u 21h na kanalima TV Herc u Štrpcu, TV Puls u Šilovu, TV Mir u Leposaviću i na RTV Kim u Čaglavici.