Raseljeni Vučitrnci obeležili hramovnu slavu

vesti 02.08.2019 RTK2

U hramu Svetog Ilije u Vučitrnu, mnoštvo raseljenih iz ovog grada okupilo se kako bi obeležili hramovnu slavu i na porušenom groblju u porti manastira obišli svoje najmilije.

Svetu arhijerejsku liturgiju služio je episkop Raško-prizrenski Teodosije, koji je u svojoj besedi podsetio na skrnavljenje i paljenje crkve u ovom gradu, koja je do danas samo delimično obnovljena.

Proslava hramovne slave Svetog ilije u Vučtrnu je jedini dan u godini, kada se u ovoj svetinji okupe nekadašnji žitelji ovog grada, u kojem nema Srba već 15 godina. Kada organizovano autobusima uz pratnju kosovske policije dođu u svoj grad, najteže im pada prizor porušenih spomenika na groblju u crkvenom dvorištu.

„Iz Vučitrna sam otišla 17. juna 1999. godine, ovde sam imala dve kuće, obe su zapaljene i sada preorane. Suprug mi je preminuo pre rata, sahranjen je ovde. Spomenik sam sama obnovila... Sta drugo da vam kažem - teško je. Ali nikad, nikad se ne bih vratila, mnogo je bio težak način na koji sam otišla odavde“, sa suzama u očima priča Jelica Ćamilović.

Unuka Jelice Ćamilović je imala samo pet godina kada su izbegli, ali ona se uvek rado vraća i često posećuje crkvu.

„Sa pet godina sam bila poslednji put u Vučitrnu. Iako sam rođena u Srbiji, često sam dolazila i mnogo vremena provodila ovde kod babe i dede. I mnogo toga mi je ostalo u sećanju i sada kad god mogu ja dođem, jer me prosto vuče da dolazim, verovatno sećanje i navika“, sa mnogo iskomešanih emocija priča Jelena Božović.

Sve izbegle žitelje ovog grada vezuju lepe uspomene, a ima i onih koji bi se vratili u svoj Vučitrn.

„Dolazim svake godine, volim kad sam ovde, i decu i svoju unučad vaspitavam da ako možemo da se vratimo. Ja bih se sa ženom vratio sto posto, deca imaju svoje porodice, ali ja bih se odmah vratio i ove grobove da obnovimo“, uzbuđeno priča Slavko Trklja.

„ +Ne znam da li bih se vratio posle dvadeset godina, mnogo je prošlo vremena, ali kad sam ovde, ne znam - osećam se i srećno i tužno, kada vidim ove grobove koje su sve porušili teško mi je, a srećan sam što je možda za nijansu slobodnije da se dođe... Dakle, i svojim kolima može da se dođe, ali eto tako je kako je,“ sa tugom i setom priča Mladen Perić.

Crkva Svetog Ilije u Vučitrnu paljena je i oskrnavljena 1999. i 2004. godine tokom martovskog pogroma, kada su svi spomenici na groblju u crkvenom dvorištu porušeni.

Vladika Teodosije je u svojoj besedi poručio da je ovaj hram, iako delimično obnovljen, svetiji od nekih najvećih i najlepših hramova sveta.

„Posle mučenja, obnove i vasksenja, sve je lepše jer dobija još jednu dimenziju koju joj Gospod daje. Zato je nama ovaj hram drag i mi smo Bogom blagodarni što imamo sveštenika ovde, što se ovde služi služba božja i što ovo mesto nije zapustelo iako je ovaj grad zapusteo što se tiče nas Srba. Ali to što nas ima u okolini i što dolazimo ovde, to mnogo znači i daće Bog da održimo i ovaj hram i sve naše svetinje bez obzira na sve pretnje i reči koje slušamo i koje nas ne mogu utešiti“, poručio je Vladika Teodosije.

Na slavu, osveštena je i "Spomen česma", izgrađena u crkvenom dvorištu u znak sećanja na sve one koji su izgubili svoje živote i nestale sa teritorije opštine Vučitrn.

„Ova česma treba da bude svedok našeg prisustva u ovom gradu, na ovim prostorima, da nikada ne zaboravimo naše sveto Kosovo, kao što Jevreji dve godine nisu zaboravili sveti Jerusalim kada su bili prognani iz svog grada“, poručuje Vladika.

Crkva Svetog Ilije u Vučitrnu, koja se i dalje obnavlja, sagrađena je 1834. godine na temeljima stare pravoslavne crkve. Uporedno sa obnovom crkve sagrađen je i parohijski dom u kojem živi sveštenik Simo Čimburović, zahvaljujući kome i opstaje ova svetinja.