Predstavljeno drugo izdanje knjige „Kosovo - najskuplja srpska reč“

vesti 12.10.2018 KoSSev

PRIZREN - Prizrenska Bogoslovija sv. Kirila i Metodija ugostila je sinoć srpskog akademika i pesnika, Matiju Bećkovića. Pred više od stotinu ljudi, u amfiteatru Bogoslovije koja će uskoro obeležiti 150 godina versko-obrazovnog rada, predstavljeno je drugo izdanje knjige „Kosovo – najskuplja srpska reč“.

Trideset godina nakon prvog izdanja, Bogoslovija je povodom obeležavanje Miholjdana objavila i drugo.

„Pesnik, prorok, napisao je ovu knjigu pre trideset godina, a kao da je juče poslednju tačku stavio“, opisao je profesor prizrenske bogoslovije autorsko delo Matije Bećkovića.

Sam Bećković, osvrćući se na trajanje ove knjige takođe je rekao da u trenutku kada je, povodom 600 godina od Kosovskog boja izdao ovu knjigu po prvi put, „nismo ni slutili koliko će ta reč poskupeti u međuvremenu“.

Kulturni program večeri upotpunio je i Hor prizrenske Bogoslovije.

Predstavljanju novog izdanja knjige „Kosovo - najskuplja srpska reč“ prisustvovao je i episkop raško-prizrenski Teodosije, a o knjizi su govorili profesori Filološkog fakulteta Univerziteta u Beogradu, prof. dr Aleksandar Milanović i prof. dr Jovan Delić.

Vladika Teodosije pozdravio je prisutne u Prizrenu.

Poručio je da „treba živeti Kosovo“ u kompleksnom vremenu u kom se danas živi.

„Mnogi su govorili o Kosovu, mnogi su pevali o Kosovu, to i danas čine. Ali zasigurno mislim da to ne čini niko bolje od našeg Matije. I nije samo dovoljno govoriti o Kosovu i pevati. Treba živeti Kosovo. Treba živeti kosovski zavet. Treba svedočiti u naše vreme, sve ono što smo bili i što smo sada i što treba da budemo. Mnogo je naše vreme kompleksno, po mnogim pitanjima i kao episkop i sveštenik i monah, mnogo se molim Gospodu da nam pomogne da mi budemo dostojni naših predaka. Da hodimo njihovim stopama i njihovim putem i da nikako ne budemo najgora generacija u srpskom rodu. Da se s nama, ne daj Bože, završi, ono što je vekovima trajalo, već da mi istrajemo, da odolimo svemu što nas pritiska, i spolja i iznutra i da sve ono vredno, pošteno, čestito i mi predamo budućim pokolenjima. I ono što bih hteo da poručim večeras, ovde, svakom Srbinu, pravoslavcu, da ima na umu ove reči da je Kosovo najskuplja srpska reč“, poručio je episkop raško-prizrenski Teodosije okupljenima na književnoj večeri u prizrenskoj Bogosloviji.

Prof. dr Aleksandar Milanović, podsetio je da je upravo delo „Kosovo - najskuplja srpska reč“ jedno od najcitiranijih dela savremene srpske publicistike i objasnio da sam naslov ukazuje na to da ova knjiga ne govori samo o Kosovu, već i o jeziku, srpskom jeziku.

Veći deo svog izlaganja posvetio je važnosti jezika u oblikovanju čovekove svesti i dokazivanju važnosti reči „Kosovo“ u srpskoj nacionalnoj svesti kroz asocijativne veze koje ona podstiče.

„Nema Srba bez srpskog jezika, a ne bi bilo ni Kosova bez srpskog jezika, kao što ne bi bilo ni današnjih Srba bez Kosova. Da je reč Kosovo, u svim svojim značenjima, utkano u suštinu srpskog bića, a samim tim i centralno u našem jeziku, Bećković obrazlaže kroz čitavu knjigu“, navodi Milanović.

(image)

Akademik Matija Bećković, rekao je okupljenima da mu je drugo izdanje knjige „Kosovo - najskuplja srpska reč“ najdraže, upravo zato što mu je pripala ta čast da je objavi prizrenska Bogoslovija.

Iako je veći deo svog obraćanja posvetio recitovanju svojih dela i  to u pratnji Hora prizrenske Bogoslovije, Bećković se ipak osvrnuo i na trenutne političke procese, odnosno pregovore Srba i Albanaca.

„Ta ideja da vam neko da nešto što nije njegovo je besmislena. I ma koliko vam davao i ma koliko on bio silan, to je beznačajno. Znači, trebalo je odavno, a nije kasno ni sada, da Srbi i Albanci sede jedni naspram drugih i da vide kako da urede svoj život. I kako da garantuju prava Srbima na Kosovu i njihovim svetinjama i njihovim granicama, a da opet Srbija garantuje njihova ljudska i demokratska prava. Da živimo u nekom svetu kao što žive svuda gde ima takav problem. Ali se mora znati čija je to zemlja. Mađari su posle bitke na Mohaču kopali svoju zemlju i iskopali kosti njihovih ratnika koji su bitku vodili. Ja sam ubeđen da bismo mi, da smo stigli, kopali oko Laba i Sitnice, oko Gazimestana od Čečana, kako kaže narodna pesma, da bismo našli kosti naših praotaca i pradedova. Koska je večita i nema boljega i čvršćega dokumenta“, bio je izričit Bećković.

Bećković je izrazio i uverenje da u nekom hipotetičkom kvizu, gde bi pitanje bilo - ko su ovi ljudi i gde se nalaze, misleći na jučerašnji skup, niko ne bi znao da odgovori to su Srbi u Prizrenu.