Podrška okruženja ključna za prevazilaženje trauma; Nije sramota imati problem, šteta je ne potražiti pomoć

grad 27.04.2017 Radio Kontakt Plus

Traumatska iskustva su događaji koji dovode u pitanje osnovne odnose među ljudima i ona prekidaju porodične veze, prijateljstva, ljubavne odnose. Narušavanje ovih odnosa se smatra kao primarna posledica traumatskih događaja. Psihosocijalni centar za trauma terapiju Diakoni , koji u severnom delu Kosovske Mitrovice funkcioniše skoro tri godine, pruža usluge traumaterapije, usluge individualne i porodične psihoterapije i savetovanja, posttraumatskog stresnog poremećaja i stabilizacije kroz grupni rad.

KOSOVSKA MITROVICA - Traumatska iskustva su događaji koji dovode u pitanje osnovne odnose među ljudima i ona prekidaju porodične veze, prijateljstva, ljubavne odnose.  Narušavanje ovih odnosa se smatra kao primarna posledica traumatskih događaja.

Psihosocijalni centar za trauma terapiju Diakoni, koji u severnom delu Kosovske Mitrovice funkcioniše skoro tri godine, pruža usluge traumaterapije, usluge individualne i porodične psihoterapije i savetovanja, posttraumatskog stresnog poremećaja i stabilizacije kroz grupni rad. Takođe, u okviru Psihosocijalnog centra organizuju trening dugoročne obuke za terapeute profesionalce koji su zainteresovani da se bave ovom oblašću, kaže za Kontakt Plus Milena Dabetić - psiholog, porodični savetnik i trauma savetnik.

Traumatska iskustva su ona koja ugrožavaju naš život i naš integritet, iskustva poput saobraćajnih nesreća, teških bolesti, nasilja, seksualnog nasilja, gubitka bliske osobe, kao i prirodne katastrofe ili rat. ‘’Ljudi koji dožive traumu stalno se osećaju nesigurno, uplašeno i u konstantnom su strahu da će se traumatsko iskustvo ponoviti. Sama trauma utiče i na narušavanje međuljudskih odnosa, odnosa u porodici, osobe se često suočavaju sa ambivalentnim osećanjima, osciliraju između nemoći i nesigurnosti, nesposobnosti da se trauma integriše i da se iskustvo preboli, a sa druge strane osećaju jaku potrebu za bliskošću. Tako da sama ta oscilacija između oprečnih osećanja predstavlja veliki problem’’, ističe Dabetićeva.

Prvi korak u procesu terapije jeste da osoba povrati osećanje sigurnosti i da se simptomi koji su posledica traume stabilizuju.

Dabetićeva  kaže da je traumaterapija psihoterapijski proces koji se fokusira na stabilizaciju klijenta, na povratak pozitivne slike klijenta o sebi. Fokusirana je na integraciju traume u životno iskustvo osobe koja je traumu doživela.

Pod integracijom traumatskog iskustva podrazumeva se da osoba prihvati traumatično iskustvo i nauči da živi sa tim što se dogodilo. Istovremeno, nakon traume ispoljavaju se i telesni simptomi, a kao vid terapije u takvim slučajevima koriste se tehnike relaksacije.

‘’Nakon preživljene traume, prvih 6 meseci mozak obrađuje to iskustvo i to je akutna reakcija na stres. Osobe se bore sa jakim emocijama, sa potresnim sećanjima, flešbekovima u budnom stanju i noćnim morama, u okviru kojih i male beznačajne sitnice mogu da probude uspomene koje se vraćaju svom snagom prvobitnog događaja’’, podvukla je ona.

Dabetićeva  je dodala  da osobe koje su preživele traumu često izbegavaju da govore o tome šta se dogodilo i gube poverenje u druge ljude. Ukoliko nakon 6 meseci simptomi i dalje traju, u tom se slučaju može govoriti o posttraumatskom stresnom poremećaju.

Što se uzroka problema kod dece tiče, naša sagovornica ističe da se u praksi pokazalo da roditelji decu najčešće dovode na tretman zbog strahova, neuspeha u školi, niskih školskih postignuća i izliva besa kod dece, a ima i slučajeva gde su deca bila žrtve nasilja.

‘’Dečije ponašanje je vrlo često odraz onoga što se dešava u porodici. Mi kulturološki nismo naučeni da pohvaljujemo decu i često reagujemo na negativne oblike njihovog ponašanja. Deca nisu naučena da dobrim ponašanjem privuku pažnju roditelja, tako da često razviju negativne oblike ponašanja da bi privukla pažnju roditelja’’, istakla je Dabetićeva.

Izlive besa dete ispoljava kada se susretne sa jakim emocijama koje ga preplavljuju i kada nije dostiglo nivo razvoja koji bi mu omogućio da se sa tim emocijama izbori na pravi način.

U takvim slučajevima se, dodaje naša sagovornica, radi na regulisanju i menjanju vaspitnih stilova roditelja.

Ona  naglašava da na to hoće li  slučaj biti uspešno rešen utiče mnogo faktora, a prvi i osnovni faktor je motivacija klijenta koji se javlja na terapiju, njegova motivacija za promenom i stalnim razvojem, a veoma je bitan i sistem podrške koji klijent ima u svom okruženju.

‘’Traumatska iskustva su događaji koji dovode u pitanje osnovne odnose među ljudima i ona prekidaju porodične veze, prijateljstva, ljubavne odnose.  Narušavanje ovih odnosa se smatra kao primarna posledica traumatskih događaja. Traumatizovani ljudi se osećaju potpuno napušteno, usamljeno, prognano iz  sistema nege i zaštite jednog društva. Takvo osećanje otuđenosti, prekid povezanosti sa drugima prožima svaki njihov odnos, od najintimnijih porodičnih odnosa do najapstraktnije povezanosti sa zajednicom’’, podvukla je Dabetićeva.

Vrlo često problem nastaje u onim momentima kada ljudi nemaju obrasce za rešavanje problema i kada nam oni mehanizmi za koje znamo nisu više funkcionalni, jer čovek nije naučen da zna sve obrasce za rešavanje problema.

Psihosocijalni centar za trauma terapiju pruža usluge osobama iz svih zajednica sa severa Kosova, a u prethodne tri godine obratilo im se za pomoć oko 40 osoba oba pola i svih starosnih kategorija.

Ako vodimo računa o svom fizičkom zdravlju, upitala je Dabetićeva, zašto se ne bismo javili i zbog nekih psihičkih problema, zbog opterećenosti ili preplavljenosti brigama koje nam mogu narušiti zdravlje?

Ona dodaje da je veoma bitna podrška sistema, kao i to da se problem ne negira.

Pojam psihoterapije je, prema njenim rečima, pod velikom stigmom i etiketizacijom  u društvu, ne bavimo se dovoljno ovom tematikom, a posledice mogu biti te da nas preplavi problem, da se sa simptomima borimo konstantno. Osobama koje se bore sa simptomima je jako teško zato što im, napomenula je,  prikrivanje simptoma otežava svakodnevno funkcionisanje, narušava kvalitet života i onemogućava im normalno funkcionisanje i uživanje u životu.

’’Nije sramota imati problem i ne znati rešenje problema, nismo naučeni da imamo odgovore na sve. Svaka se porodica suočava sa životnim poteškoćama, nije sramota ni da ne znamo da ih rešimo, jer često od preplavljenosti problemima ne vidimo širu sliku, ali bi bila velika šteta da se, ako se suočimo sa problemom, ne obratimo za pomoć’’, naglasila je Milena Dabetić.

Psihosocijalni centar za trauma terapiju Diakoni nalazi se zgradi North City-ja u Kosovskoj Mitrovici, usluge su besplatne za sve građane, a zainteresovani mogu doći lično radnim danima od 13-17 časova ili zakazati razgovor putem broja 065 / 431 - 97 - 19.