Održana konstitutivna sednica SKONUS-a i usvojena Rezolucija o pitanju studenata na KiM

vesti 16.12.2018 Radio Kontakt Plus

Konstitutivna sednica novog saziva Skupštine Studentske konferencije univerziteta Srbije (SKONUS), održana je danas u svečanoj sali Rektorata Univerziteta u Prištini sa privremenim sedištem u Kosovskoj Mitrovici.

Funkciju predsednika Studentske konferencije univerziteta Srbije, zadržao je Milan Savić, student specijalističkih studija prištinskog Univerziteta, i tako postao prvi predsednik SKONUS-a, koji je dobio drugi mandat.

„Zajedničkim trudom i radom postigli smo tо da smo opet ujedinjeni i da u SKONUS-u nema podele među univerzitetima Srbije. Мoramo саčuvati naše jedinstvo, koje nam je sada potrebno više nego ikada, jer samo zajedničkim snagama možemo odgovoriti svim izazovima koji su pred nama“, kazao je Savić.

Na današnjoj sednici, izabrani su i novi predsednik, potpredsednik i sekretar Skupštine SKONUS-a, zamenik predsednika, potpredsednici, generalni sekretar, student ombudsman i portparol.

Sednica je zatvorena usvajanjem Rezolucije SKONUS-a o pitanju studenata prištinskog Univerziteta, a takođe je iskazana i podrška u borbi za osnovna prava i normalne uslove studiranja.

U nastavku možete pročitati tekst usvojene Rezolucije u celosti:

„Koristimo ovu priliku da izrazimo veliku zabrinutost povodom najnovijih jednostranih akata Prištine, ovoga puta opasnijih od svih prethodnih. Formiranje tzv. „Vojske Kosova“ predstavlja veliku opasnost po mir i bezbednost, ne samo naših koleginica i kolega koji studiraju na Kosovu i Metohiji, nego i po državu Srbiju i po čitav region.

Ističemo da je ta oružana formacija za nas potpuno ilegalna, da predstavlja simbol mržnje, straha i nasilja, da njen legitimitet ne priznajemo, kao što ne priznajemo jednostrano proglašenu nezavisnost tzv. „Republike Kosovo“. Po Rezoluciji 1244 Saveta bezbednosti UN, jedina legalna oružana sila na prostoru Kosova i Metohije jeste KFOR.

Zato apelujemo na sve predstavnike međunarodne zajednice da reaguju na ovako flagrantno kršenje odluka Ujedinjenih nacija i spreči potencijalnu eskalaciju sukoba i nasilja na ovom prostoru. Takođe, želimo da obavestimo javnost, da naše koleginice i kolege sa Univerziteta u Prištini sa privremenim sedištem u Kosovskoj Mitrovici već nekoliko sedmica vreme provode na ulicama, umesto da kao i ostali studenti širom Srbije, Evrope i sveta rade, uče i stvaraju u svojim kabinetima, amfiteatrima i čitaonicama.

A zašto? Zbog čega? Zbog borbe za osnovna ljudska prava koja su im uskraćena. Uvođenjem taksi na robu od 100% iz centralne Srbije i BiH organi privremenih vlasti u Prištini praktično su im zabranili da dopremaju hranu za njihove menze, lekove za njihovu poliklinike, knjige za njihove biblioteke. Gde se još tako nešto događa u savremenoj Evropi?

Zato danas moramo pitati zvaničnike Evropske unije, koja je vrlo ponosna na ostvareni stepen poštovanja ljudskih prava unutar svojih granica, kako dozvoljava da se na njenom pragu odvija proces koji očigledno vodi ka humanitarnoj katastrofi? Zašto uporno zatvara oči pred necivilizovanim, planskim, sistematskim izgladnjivanjem i obespravljivanjem čitavog jednog naroda?

Takođe, koristimo ovu priliku da uputimo veliku zahvalnost Evropskoj studentskoj uniji, koja je zvanično podržala naše apele i osudila jednostrane anticivilizacijske akte Prištine. Sa nama su i naše koleginice i kolege iz svih univerzitetskih centara Republike Srpske, koji nam svakodnevno pružaju pomoć i podršku, poručujući svima koji ovde žive, ali i celom svetu, da su srpski studenti zajedno i u dobru i u zlu. Izražavamo nadu da će se vlasti u Prištini urazumiti, vratiti miru i dijalogu i povući svoje skandalozne odluke.

Ipak, bilo kako bilo, šta god oni radili i uradili, mi smo odlučni i jedinstveni da se zajedno sa svojim profesorima, roditeljima, rođacima i sugrađanima do poslednjeg daha borimo za prava koja moraju biti podrazumevana i garantovana svakom žitelju Evrope. Pravo na slobodu kretanja. Pravo na rad. Pravo na jednakost. Pravo na učenje. Pravo na život. Ništa manje i ništa više od toga ne tražimo. Mi smo ovde svoji na svome. To je ono što nam i pripada.“