Obeležen Đurđevdan u Gornjem Selu

vesti 06.05.2020 RTK2

Pod obroncima gorde Šar-planine, nadomak Prizrena, nalazi se Gornje Selo, u kojem danas živi samo šestoro Srba koji, uprkos usamljenosti, ne žele da napuste svoje ognjište. Đurđevdan, seoska slava, nekada je okupljala više stotina ljudi koji su dolazili iz različitih krajeva. Danas smo, nažalost, bili svedoci drugačije slike. 

Đurđevdan je i u Gornjem Selu. Oblačno jutro uz po koju kap kiše, sluti na jesen u srcima preostalih meštana koji odolevaju svakodnevnim nedaćama.

“U ovo doba, vi biste zatekli prepuno dvorište dece, ljudi, ovde bi se održavale razne tradicionalne igre, nadmetanja, licitacije. Obavljala se liturgija i sve bi bilo prelepo. Naše kuće bi bile pune gostiju, čuli biste smeh i osetili sreću što se ljudi vide posle toliko vremena. Svako je živeo za ovaj dan u godini, kada se svi sakupimo ovde u crkvenom dvorištu, razmenimo misljenja, vidimo se i popričamo. Sada je – tuga”, objašnjava Neda Ilić Miladinović.

Slobodan Vučković, jedan od preostalih Srba, sa setom se priseća davnih vremena kada je sve vrvelo od života. Puste ulice, uzani vijugavi putevi propraćeni korovom, svedoče da su nekada njima koračali preci onih koji su u potrazi za boljim životom, ostavili svoj kućni prag.

“Dolazili su iz centralne Srbije po dva autobusa, tako da je bilo puno naroda, nije moglo da se uđe, bilo je oko 150 ljudi. Vidite danas kako je vreme doslo... Da danas nije nas petoro-šestoro koji smo se skupili, oni koju su blizu. Ovde u Gornjem Selu nema Srba, nas šestoro je ostalo. Danas je nekako tužno, ali se nadamo boljem.”

Mladih u Gornjem Selu odavno nema. Težina samoće i neizvesnosti uzeli su danak. Ipak, današnji praznik je veoma značajan za one koji su svojim korenima danas mogli da se vrate.

“Za nas ovo mnogo znači, okupilo se par ljudi da ne prekidamo ovu tradiciju zbog nastale situacije i virusa korona. Uvek se rado vraćamo ovde. Lep je osećaj, ali... da je nas više, bilo bi jos lepše”, kazao je Igor Ilić.

Gornjim Selom se ponovo začulo zvono crkve Svetog Đorđa gde se i služila liturgija, kojoj je, zbog propisanih mera u borbi protiv virusa korona prisustvovao mali broj vernika.

“Daće Bog da se naredne godine okupi veći broj ljudi, da se liturgijski proslavi, prereže slavski kolač i obave svi običaji koji se prenose s kolena na koleno”, izrazio je nadu Jovan Radić, paroh prizrenski.

Uverili smo se u srdačnost meštana Gornjeg Sela koje smo ostavili da uz pesmu i graju proslave seosku slavu. Beležeći svoje utiske i kazivanja prisutnih, svedočili smo jednoj drugačijoj slici Đurđevdana u ovom selu, koji nam poručuju da tradiciju neće otrgnuti od zaborava.