"Nulta tolerancija prema nasilju nad ženama"
grad 28.11.2018 Radio Kontakt plus
Obaveza svih građana je da prijavljuju nasilje, jer je nasilje zločin, ali i da prijavljuju službenike koji svojim neprofesionalnim ponašanjem omalovažavaju žrtvu na bilo koji način.
To je rečeno na diskusiji „Moje je pravo da budem zaštićena“ održanoj juče u Privatnom kulturnom centru Akvarijus, u organizaciji NVO „Žensko pravo“.
Diskusiji je prethodila predstava „Trag ljudskih zuba“ u izvedbi glumica Milice Mandić i Dunje Nikolić, a po tekstu Mirjane Ojdanić.
Na diskusiji se govorilo iz ugla nevladinog sektora, budući da se upravo oni najaktivnije bave ovim društvenim problemom.
Žrtva nikad nije kriva. Žrtva odlučuje da li je ono što joj se dešava nasilje ili nije. Čak i kada ne ume da prepozna nasilje i da ga okarakteriše kao takvo, ni tada nije kriva, ističu panelisti.
Stefan Veljković, izvršni direktor OEK „Sinergija“ smatra da mladi nisu dovoljno upoznati sa ovom problematikom i da ne umeju da prepoznaju nasilje u svim njenim formama i oblicima. Stoga njihova organizacija nastoji da mlade uči baš o ovom problemu i da ukažu na to da niko ne zaslužuje nasilje i da ga bez presedana treba prijaviti.
„Ako krenemo od takvog polazišta, onda pravimo zdrave osnove za normalno društvo, ne za sutra, ne za prekosutra, ali za 10 godina sigurno da“, tvrdi Veljković.
(image)
Tijana Simić Lavali, ispred NVO „Žensko pravo“ kaže da je nasilje prema ženama globalna društvena anomalija i da je prisutno svuda u svetu, tako da ni ovo podneblje nije izuzetak.
„Nasilje nad ženama i porodično nasilje je svuda rasprostranjeno, ima ga i u razvijenijim zemljama, s tim što se stopa u tim zemljama kreće između 20 i 25 odsto, a na ovim prostorima je ta stopa znatno veća, naročito kada se radi o porodičnom nasilju.“
Alarmantne su brojke koje govore o zastupljenosti nasilja nad ženama kod nas. Istraživanje Ženske mreže Kosova pokazuje da je 68 odsto žena sa Kosova doživelo barem jedan od oblika nasilja.
Ovaj problem proističe iz više razloga, navodi Tijana.
„Samim tim što smo mi jedno patrijarhalno društvo i to što smo dugo bili u ratu i još uvek smo u nekom konfliktu, sve to utiče na mušku dominaciju i na ženinu potčinjenu ulogu u društvu.“
Veliki broj žrtava ne prijavljuje nasilje, već takvo ponašanje prećutkuju i trpe, sa objašnjenjem da je to zbog unutrašnjeg mira i dece, pa makar to bilo i po cenu života. Mišljenje komšije i prijatelja se stavlja ispred sopstvene bezbednosti. Nažalost, i samo društvo zatvara oči pred ovim problemom, smatraju da je to „porodična stvar i da ne treba da se mešaju“.
S druge strane, nadležne institucije ne prilaze ovom problemu na adekvatan način. Zakoni su dobri, ali se u praksi ne primenjuju u potpunosti. Vrlo često njihovi službenici ne postupaju profesionalno prema žrtvama nasilja, što dovodi do nepostojanja poverenja u sistem institucionalne zaštite.
„Žensko pravo“ ističe dobru saradnju sa Centrom za socijalni rad i lokalnom samoupravom, a kao najslabiju kariku navodi policiju.
„Tu treba da se radi dosta sa policajcima muškarcima, kod njih ima puno stereotipa. Jako mali broj žena policajki je angažovan na ovom polju. Veći broj žena će prijavljivati nasilje, ukoliko nasilje prijave ženi, a ne muškarcu“, ukazuje Simić Lavali.
(image)
Bez obzira na nedostatke koji prate rešavanje problema nasilja nad ženama, poruka panelista je da ipak treba prijaviti nasilje. Ohrabruju žrtve, ali i svedoke da nasilje prijave. Samo nultom tolerancijom prema nasilju, može se krenuti ka rešavanju ovog problema.
Događaj je organizovan u okviru projekta „16 dana aktivizma pod sloganom Moje je pravo da budem zaštićena“, uz podršku Kancelarije Evropske unije na Kosovu, UN Women-a i kancelarije lokalne samouprave u Severnoj Mitrovici.
“16 dana aktivizma" je globalna, svetska kampanja koja počinje 25. novembra Međunarodnim danom borbe protiv nasilja nad ženama i završava 10. decembra Međunarodnim danom ljudskih prava.