"Ništa lepo u Biči nema, ali mi je ipak najslađe"

vesti 19.02.2019 RTK2

U Biči kod Kline je do 1999. bilo oko 160 domaćinstava. Od mnogobrojnih Dončića u njemu danas živi samo jedna porodica. Za Biču su čuli mnogi, zahvaljujući korenima jednog od uspešnih NBA košarkaša Luke Dončića.

Pustoš i korov, sablasno prazne kuće iz kojih se godinama unazad ne čuje dečja graja. To je slika današnje Biče. Porodica Stojana Dončića jedina je u selu.  

"Situacija je učinila svoje, tako da ja jedini živim ovde, na ovom prostoru, u ovom selu. Situacija je jako teška, ne mislim u egzistencijalnom smislu, već u onom drugom, kad nemate komšije, nemate s kim ni kafu da popijete, sve vam je drugo džaba. Mislim da je jako teško. Prvi komšija mi je 12-13 km u opštini Klina, a na severu odavde 70-80 km. Kad je leto i možemo, ali kad je zima retko kad izlazimo iz kuće, tu se vrtimo, obrađujemo to imanje“, priča Stojan Dončić.

Profesor po zanimanju, uspešan je i poljoprivredni proizvođač. Od 55 hektara zemlje obrađuje 30. Uzgaja ovce, koze, svinje, živinu, a radi i oko pčelinjaka.

“Imamo dovoljno hrane, imamo neku korist od toga, koljemo jagnjad, nešto ostane i za prodaju. Imam malu farmu svinja, od 100 do 150 komada. Ide nekako - živi se, ali je problem onaj drugi, što smo ovde sami, što smo prepušteni stihiji, što niko ne vodi računa”, rezigniran je Stojan Dončić.

U junu ‘99. selo je ispražnjeno. Bilo je onih koji su se krajem 2001. godine vratili, ali loša bezbednosna situacija, učestali napadi i krađe naveli su tridesetak povratničkih porodica da ponovo odu iz zavičaja, ali imanja do danas niko ne prodaje.

“Mi smo jedini kontakt imali sa Mitrovicom, a to je 70km, kad ljudi odu u trgovinu odavde tamo, ovde nađu sve opljačkano, odneto”, kaže Stojan.

Pamti Stojan kada se njegov bratanac, sada priznati NBA igrač Luka Dončić, igrao upravo ovde, ispred njihove porodične kuće.

“Mislim da 90% ljudi u Srbiji pa i bliže ne zna ni da li ja živim ovde ili ne, znaju po mom bratancu Luki Dončiću, košarkašu koji igra u NBA. Često dođe neko pa pita da li se ovde rodio, a ja kažem ne on, nego njegov otac, deda.

Dete je bilo jako talentovano, počelo je tu da skače na taj koš gore-dole. Verovao sam jer je bio jako uporan, samo o tome je sanjao. Sreća da mu se ispunila želja, tako da je ceo svet njegov. Počeo je s tom loptom, to je njegova lopta s kojom je igrao. Pošto mi je igrao i brat i bratanac, verovao sam na neki način, ali nisam znao da će ovako brzo da ode. Prvih 13-14 godina igrao je za prvi tim Real Madrida, to je redak slučaj, ali uspeo je. Imamo mi još dvoje-troje Dončića odavde koji igraju košarku u Americi, ali nijedan se nije probio kao ovaj mali, tako da se ponosim time, ne samo ja već cela familija Dončić. Ja sam zadovoljan kad je on zadovoljan. Kad su igrali u Turskoj sa Bešiktašom navratio je malo i više nije, ima on velike obaveze, ipak je to profesionalni sport nije lako, ne može da ide kad hoće”, kaže Stojan.

Stojan još uvek ne razmišlja o odlasku iz Biče.

”Meni je ovde najslađe. Meni je ovde slađe nego u Beogradu. Iako vidite da je ovde sve pustoš, apsolutna pustoš, na sve strane uništeno, sve korov, ništa lepo ovde nema, ali mi je ipak ovde najslađe”, izričit je Stojan.