Na Kosovu ostlao da živi manje od 100 Srba proteranih iz Hrvatske

vesti 05.08.2015 Radio Kontakt plus

KOSOVSKA MITROVICA- Na Kosovu je pre tačno 20 godina utočište našlo oko 4.500 Srba koji su proterani iz Hrvatske u okviru vojno policijske akcije “Oluja”.

KOSOVSKA MITROVICA-       Na Kosovu je pre tačno 20 godina utočište našlo oko 4.500 Srba koji su proterani iz Hrvatske u okviru vojno policijske akcije “Oluja”.

Od tog broja danas na severu Kosova, po rečima jednog od prognanih Momčila Arlova iz Gline, živi oko četrdesetak Srba dok je tridesetak nastanjeno južno od reke Ibar.

Možete da zamislite koliko je naroda prvobitno moralo da izbegnme iz Hrvatske a onda moralo da napusti i Kosovo nakon 1999. godine, kaže za Radio Kontakt plus Arlov podsećajući da po završetku ratnih sukoba na Kosovu UNHCR pokrenuo program preseljenja raseljenih Srba u “treće zemlje”.

Mogućnost da ode u SAD, Kanadu i Australiju iskoristilo je oko 70 odsto raseljenih Srba iz Hrvatske koji su u “Oluji” izbegli prvobitno na Kosovo, jedan deo izbeglih je otišao u centralnu Srbiju, nažalost veći deo je preminuo nego li što se vratio u Hrvatsku, kazao je Arlov.

Podsećajući se “Oluje” Arlov kaže da sve ono što se dešavalo u tih 4-5 dana je izuzetno kompleksno pitanje koje je sastavljeno od čitavog niza traumatičnih događaja kako grupnih tako i individualnih.

“Teško je kada se setite čoveka koji je bukvlano na metar od vas dobio mitraljeski metak u glavu i kada je ostao bez pola glave, teško je kada se setite dečijeg plača, kada se setite slika dece koja voze traktore jer su im očevi na ratištu,”- kaže Arlov.

On ističe da se za vreme “Oluje” toliko toga tragičnog desilo da je teško izdvojiti jedan događaj naglasivši da njemu lično je sećanju ostao poslednji susret sa rodnom kućom na Baniji.

“Meni lično bilo je teško, pošto sam ja jedan od poslednjih koji je napustio Glinu na Baniji, kada sam otišao u tih poslednjih nekoliko minuta do kuće i ušao u punu kuću, kao kada bi ste vi otišli sada u vašu,”- kaže Arlov.

Gledate oko sebe, gledate šta da ponesete, tu mi je najžalije što nisam poneo đedovo ordenje koje je bilo na stolu, na dohvat ruke, priča Arlov ističući da u tom stanju svesti nije to uradio i da mu je zbog toga veoma žao.

Upitan šta je recept za preživljavanje tragedije prisilnog proterivanja sa kućnog praga odgovara da je to individualno i da zaviši kako se čovek postavi prema svemu tome.

“Ne možete da uporedite jednog mlađeg čoveka koji je napustio Krajinu sa 10 godina sa čovekom od 50 godina koji je recimo tokom povlačenja u “Oluji” izgubio dete suprugu ili nekog drugog iz porodice,”- naglašava Arlov koji danas živi u Kosovskoj Mitrovici.