Mladi vajar iz Leška: Male figure velikih ljudi

vesti 07.10.2018 KoSSev

LEŠAK - Dvadesetpetogodišnji Đorđe Ivanović, master fizičar iz Leška, ima dve velike ljubavi – istoriju i vajarstvo. Upravo je te dve ljubavi spojio.

Pravi male figure znamenitih ličnosti srpske istorije od gline – Patrijarh Pavle, Sveti Sava, Miloš Obilić, Vuk Grgurević Branković… I dok se usavršava na minijaturama, sanja da u prirodnoj veličini napravi Đurađa Brankovića i Dušana Silnog. Uzor mu je Leonardo da Vinči. Inspiraciju vidi u svemu što ga okružuje.

Ivanović je svoje prve korake u vajarstvu napravio u svojoj šestoj godini kada je, poput ostale dece, figure pravio od plastelina.

“Kada nisam bio u mogućnosti da sebi pojedine igračke priuštim, onda sam poželeo da ih napravim”, objašnjava kako je sve započelo.

Počeo je da radi sa glinom, a prvi radovi u dečjim rukama bili su nevešti.

Postepeno je istraživao – kako se glina ponaša i kako može da je ‘kontroliše’. Želeo je da svoje figure dovede do savršenstva.

Inspiraciju je u početku nalazio u životinjama, stripovima i kompjuterskim igricama, da bi kasnije u njemu počelo da budi kreativnost sve što ga okružuje.

“Pošto sam, inače, ljubitelj pasa, najčešće figure koje sam radio su bile baš te. Ali su moju kolekciju počeli da dopunjuju i likovi iz kompjuterskih igrica, kao i junaci iz stripova.”

Najomiljenije figure su mu, ipak, srednjovekovni vojnici i ličnosti iz srpske istorije.

“Dok sam bio u poseti drugu, video sam figure srednjovekovnih vojnika koje su na mene ostavile veliki uticaj. Oduševljenje figurom Despota Stefana Lazarevića probudilo je u meni želju za pravljenjem iste“, objašnjava.

Svoju prvu figuru baziranu na istorijskim ličnostima napravio je 2013. godine, a kao inspiracija poslužio mu je Zmaj Ognjenog Vuka, odnosno Vuk Grgurević Branković.

(image)

Alat koji koristi improvizovan je od kuhinjskih elemenata. A i elementi iz zubarske ordinacije mogu da se nađu na stolu Đorđeve radionice – koja je takođe njegovo delo.

Za pravljenje jednostavnijih figura potrebno mu je oko dva sata, dok se na onim koje zahtevaju više i pažnje i inspiracije ume dugo da zadrži.

„Vremenski period za pravljenje jedne figure nikada nije isti, već zavisi od njene složenosti i detalja“, objašnjava Ivanović.

“Najteže mi je da radim ženske likove, oblik glave i usta, a najlakše da radim detalje kao što su krzno kod životinja ili kod vojnika pancir, ali su mi najzamornije ipak makete automobila”, kaže Ivanović.

Ovaj mladi umetnik, nije imao prilike da se dodatno školuje i proširi svoja znanja i umeća. U umetnosti je samouk – pored sopstvene  motivacije, uspeva ipak da se konsultuje sa nastavnikom likovne umetnosti Goranom Ilićem, koji je u svom kraju i čuven kao freskopisac, ikonopišući po crkvama u leposavićkom kraju.

“Nisam imao prilike da se usavršavam, ali zato se nadam da ću svoju radionicu koja se nalazi unutar moje kuće da proširim u videoteku”, kazao je Ivanović.

Iako se trudi da svake godine proprati likovne kolonije koje se organizuju u Leposaviću, u okviru Centra za kulturu „Sava Dečanac“, i u tome pronađe inspiraciju, u usavršavanju se najčešće oslanja na slike i video zapise sa Interneta.

„Ničeg nema u našem saznanju, čega već nema u našem iskustvu“, rečima Džona Loka opisuje Đorđe kako pretočava svoja znanja iz istorije sa svojom vajarskom umetnošću.

„Figure koje bih voleo da napravim u proporcijama ljudskog tela su car Dušan Silni, kao i Despot Đurađ Branković“, objašnjava ovaj zaljubljenik u vajarstvo, i ujedno daje savet za sve one koji žele da se oprobaju u ovoj vrsti umetnosti:

„U vajarstvu je jako bitno da se ima osećaj o proporcijama. Veoma je važno znanje iz anatomije, kao i znanje iz arhitekture.“

Ovaj plemeniti mladić se trudi da svoja dela pokloni, ne ostavljajući mala remek dela samo u radionici svog doma.