Mediji i nasilje nad ženama: Gde grešimo i kako smanjiti štetnost tabloidnog izveštavanja

vesti 30.11.2019 Radio Kontakt plus

Gde mediji treba da povuku crvenu liniju kod izveštavanja o nasilju nad ženama, zlostavljanju maloletnih lica, kako bi se žrtve, barem u javnom prostoru zaštitile?

U čemu mediji najčešće greše kada je u pitanju izveštavanje o ovoj temi i na koji način se može umanjiti štetnost tabloidnog izveštavanja?

Da li se mora uvek okrenuti senzacionalizmu, ne poštujući etiku i novinarski kodeks, ili se ovakve teme mogu tretirati onako kako bi, po svim pravilima i trebalo – odgovorno, vodeći računa o zaštiti identiteta žrtava, ali istovremeno analitičkim i argumentovanim pristupom ukazivati na ovaj, nažalost, ogroman problem u našem društvu?

Na ova, i brojna druga pitanja kada je reč o izveštavanju o ovoj izuzetno osetljivoj temi, za Kontakt Plus govore Radmila Vesković iz Udruženja "Fenomena" iz Kraljeva i koordinator radija Kosovska Mitrovica Maja Fićović.

Radmila Vesković ističe da mediji posvećuju pažnju temi nasilja nad ženama, ali na pogrešan način, odnosno u 90 odsto slučajeva imaju senzacionalistički pristup.

Nasilje nad ženama, nažalost, uglavnom dospe u medije tek u svom najtežem obliku – ubistvu.

A i tada, smatra Vesković, kao da se to ponavlja, jer se malo ima obzira prema samoj žrtvi i prema onima koje je ostavila iza sebe.

“To je sve loše, između ostalog i zbog toga što nema pomaka u pristupu i uopšte u odnosu javnosti prema nasilju nad ženama, zato što se na ovaj način reprodukuju neke predrasude koje postoje u svima nama, ili u velikoj većini nas i na tim predrasudama zapravo nasilje nad ženama i opstaje” – kaže Vesković za Kontakt Plus.

Jedna od predrasuda koja najčešće reprodukuje senzacionalističko izveštavanje jeste da je nasilje samo fizičko.

Zapravo, podseća Vesković, nasilje počinje psihološkim nasiljem, a kada dođe do fizičkog, to je već početak kraja.

Zatim, da je žrtva nekim svojim postupkom izazvala nasilje, pa onda opravdavanje počinioca i traženje nekakvih alibija u alkoholu, nezaposlenosti, postratnoj traumi itd.

Prema njenim rečima, jedna suptilna predrasuda koja takođe može biti opasna je da kolege, valjda nekad i sami nemajući dovoljno jaku reč kojom bi opisali taj zločin, upotrebljavaju termine "horor", "monstrum" itd. i time stvaraju zabludu da su nasilnici u porodičnom nasilju ljudi koje je lako prepoznati.

“Nažalost, nije. To su ljudi koji vrlo često savršeno funkcionišu kao dobre kolege, radnici, komšije, prijatelji…a ustvari u kući su nasilnici. Zbog toga i jeste tako teško prepoznati porodično nasilje” – kaže Vesković.

Još jedna predrasuda koja se servira je nešto što se nakaradno zove "zločin iz strasti", ukazuje.

“To ne postoji. Ne postoji ni u našem pravnom sistemu. Postoji da je neko bio ili nije bio uračunljiv” – ističe.

Otkrivanje identiteta žrtve kada to može biti vrlo opasno za nju i njenu okolinu, jedna je od najvećih grešaka koju naši mediji prave, ne poštujući zakon, niti novinarski kodeks, naglašava Vesković.

Kao najdrastičnije primere ove godine, izdvaja seksualne zloupotrebe i zlostavljanja maloletnih devojčica, podsećajući da se ne vodi računa da se čak i objavljivanjem identiteta nasilnika gotovo potpuno otkriva identitet žrtve.

“Ako bih nešto volela da se promeni od sledeće godine, to je da barem u ovakvim slučajevima, seksualnog zlostavljanja dece, postoji neka crvena linija, da se shvati da se ne može objaviti ništa što može pokazati ko je žrtva, odnosno otkriti njen identitet” – ističe Vesković.

Kao primer da se može raditi i drugačije, Vesković navodi slučaj seksualne zloupotrebe devojčice od strane policajca u Valjevu, gde novinar nije stavio ni inicijale devojčice, niti školu… ništa iz čega bi se moglo zaključiti o kojoj se devojčici radi.

Ipak, promena u medijima ima kada se radi o izveštavanju o ovoj izuzetno osetljivoj temi, koja je, kaže Vesković, poslednjih nekoliko godina prisutnija i prisutna čak i onda kad nema konkretnog događaja, odnosno crne hronike.

Udruženje "Fenomena" organizovalo je u junu trening za novinare na temu izveštavanja o rodno zasnovanom nasilju, na kojem je učestvovalo oko 20 novinara i dopisnika najtiražnijih dnevnih novina u Srbiji i najčitanijih portala, kao i novinari nekoliko regionalnih medija.

Trening sa ciljem povećanje broja analitičkih tekstova o nasilju nad ženama i smanjenje štetnosti tabloidnog izveštavanja, bio je deo projekta "Moć promene" koji "Fenomena" realizuje pod pokroviteljstvom UN Women, kancelarije u Srbiji, a uz podršku EU.

Vesković kaže da je do sada urađeno više od stotinu tekstova, a kao značajno ocenuje to što je od 90 odsto dobrih, gotovo polovina analitičkih i komentatorskih.

Bilo je kaže, dosta analitičkih tekstova, kao i onih o tome kako se ulazi u lavirint nasilja.

Ukazuje i da je vrlo bitno da ima tekstova o tom prvom psihološkom nasilju, o znacima koji se mogu primetiti, kada bi devojka ili žena trebalo da nasluti da nešto u tom odnosu neće biti kako treba.

“Ono u čemu smo napravili određeni pomak i u tom delu jeste da je bio minimalan broj tekstova u kojima se na neki način tražio uzrok u ženi kao izazivaču nasilja. U mnogo slučajeva neke kolege su uspele zaista da zaštite identitet žrtava, ne samo maloletnih, već i odraslih žena. Takođe mi je vrlo drago da se nisu ustručavali u mnogim tekstovima da suptilno rečima koje koriste stave se jasno na stranu žrtve i da osude prosto tim nekim malim komentarima i u izveštaju zločinca i to što se dogodilo, to što je počinio” – kazala je Vesković.

Neke od preporuka sa treninga su da se jasno izrazi stav novinara protiv nasilja nad ženama, da se u tekstovima navode brojevi telefona institucija, ustanova i službi, koji ženama koje trpe nasilje mogu biti korisni – SOS telefon, policija, Centar za socijalni rad…

Zatim, da se u svakom tekstu, što, nažalos,t i dalje nije dovoljno prisutno, navede kolika je zaprećena kazna, kao i praćenje slučaja do kraja.

Senzacionalizam se može iskoristiti i za nekakvo društveno dobro, kaže Vesković i kao primer navodi slučaj višestrukih povratnika za seksualne zločine, gde bi svi tabloidi mogli da se udruže i podignu glas na temu toga da li se na kvalitetan način, po izlasku iz zatvora, prati ponašanje tih ljudi, da li se javljaju po zakonom propisanim pravilima itd.

(image)

Foto: Radio Kosovska Mitrovica

Koordinator radija Kosovska Mitrovica, Maja Fićović, slaže se da većina medija izveštava senzacionalistički, i najčesće u vidu crne horinike, uglavnom u cilju zarade, ali smatra da je tema isuviše ozbiljna da bi se na njoj na takav način zarađivalo.

Kada je u pitanju izveštavanje ovog medija na temu nasilja nad ženama, Fićović navodi da se trude pre svega da ukažu na problem, da on bude rešen u društvu.

“Držimo se činjenica i relevantnih podataka, informacija koje dobijemo iz policije, bolnice, ukoliko je žrtva povređena. Pratimo i rad nevladinog sektora i zaista se trudimo da skrenemo pažnju na taj problem, jer nasilja zaista mnogo ima, ne samo fizičkog i ne samo nad ženama, već i nad decom, pa negde i nad muškarcima” – kaže Fićović.

Smatra da oko toga svi treba mnogo da se potrude, i mediji i institucije vlasti i nevladine organizacije, jer je u pitanju problem koji bi morao da se rešava na mnogo višem nivou.

“Svi nasilnici moraju biti svesni sankcija i posledica, zatim, potrebno je i da se sami sudski procesi rešavaju što brže i da kazne budu adekvatnije” – smatra Fićović.

Kod pitanja da li zanemariti etiku i kodeks zarad lajkova i klikova, Fićović apsolutno nema dilemu.

“Nikada. Objektivnost i istina na prvom mestu. Nema tog novca, lajkova ili slušalaca. Mislim da ljudi sami prepoznaju gde mogu da čuju i pročitaju istinu, gde nema spinovanja i senzacionalističkih naslova i onih koji teže da to samo bude čitano, a već sutra se ne sećaju žrtve. Nema senzacionalističkih naslova, ali ima u naslovu onoga što se desilo. Ono što će ljudi pročitati u tekstu, to negde ima i u naslovu, kao što bi i trebalo da rade novinari” – ističe koordinatorka radija Kosovska Mitrovica.

Takođe, slaže se da bi trebalo da postoji kontiunitet u izveštavanju kada je tema nasilja nad ženama u pitanju.

“Nema toga da pratimo šta se desilo sa žrtvom, sa onim ko je pritvoren, da li je dobio adekvatnu kaznu, desi se da se neko brani sa slobode već posle dan-dva ili da jednostavno predmet zastari. Time se više niko ne bavi. I zato se žrtve mnogo plaše, zato niko i ne prijavljuje nasilje, a ljudi ne reaguju na nasilje ako ga vide na ulici, već se sklanjaju” – kaže Fićović.

Takođe, smatra da je potrebno edukovati ljude da se nasilje treba ignorisati, već se mora prijaviti.

To je ono što je problem, treba i da edukujemo ljude da jednostavno moraju da prijave nasilje.

Prijavi nasilje!

SOS Udruženja "Fenomena" 0800 35 00 36

028 192