Martovsko nasilje, Srbi 14 godina posle (FOTO)
vesti 16.03.2018 Radio Kontakt plus
KOSOVSKA MITROVICA- Četrnaest godina prošlo je od najvećih etnički motivisanih sukoba na Kosovu, u kojima je 19 ljudi poginulo, a više od 4.000 Srba proterano iz domova u koje se ogromna većina nikada nije vratila. Šanse za povratak Srba u Svinjare nadomak Mitrovice sve su manje.
Tokom dvodnevnog nasilja nad Srbima marta 2004. godine, njihovom imovinom, crkvama i manastirima, etnički je očišćeno šest gradova i deset sela.
Jedno od takvih sela je i selo Svinjare nadomak Kosovske Mitrovice. U ovom selu je do 18. marta 2004. godine živelo je 580 Srba. Sada živi samo jedna srpska porodica.
Milorad Radivojević kaže za Radio Kontakt plus da su Srbi pokušali da se vrate u ovo selo, ali da povratak 45 domaćinstava, koji se dogodio maja 2005. godine, nije zaživeo zbog, kako navodi, nedostatka lične i imovinske sigurnosti Srba povratnika.
Radivojević, podseća da je Srbima tada obećana lična i imovinska sigurnost, da su donirana dva traktora povratnicima i da su oba ukradena za nedelju dana.
"Opet su počeli napadi, tako da od obećanja da ćemo biti bezbedni nije bilo ništa,"- priseća se neusplog povratka na dedovinu Radivojević.
Šanse za povratak u Svinjare sve manje
Radivojević ocenjuje da što vreme više protiče da su sve manje mogućnosti da se raseljeni iz ovog sela vrate u Svinjare. Napominje da oni koji su proveli većinu života u selu polako "biološki odlaze".
"Ovi mlađi su rasli po Zvečanu, Mitrovici i njihova želja za povratkom je manja. Ako se ne uradi nešto na povratku tih ljudi u skorije vreme, mislim da su šanse sve manje i manje za povratak kako vreme prolazi,"- ističe Radivojević.
(image)
Na desetine kuća prodato
Upitan da kaže koliko je imanja i kuća prodato u selu, Radivojević naglašava da tačan podatak ne zna ali da prema saznanjima sa kojima raspolaže, od 140 srpskih kuća u Svinjaru u vlasništvu Srba je ostalo oko 100.
Naglašava i da je oko svake kuće najmenje 25 ari placa.
"Ovde oko ove moje kuće je 99 ari, skoro hektar. To su idealni uslovi za život i po meni više ima rezona da se ljudi ovde vrate nego da se gradi naselje „Sunčana dolina“ u Zvečanu,"- ocenjuje on.
Tri razloga zbog čega se Srbi ne vraćaju u Svinjare
Radivojević kaže za Kontakt Plus da su tri razloga zašto se ljudi ne vraćaju.
"Prvi i osnovni je nedostatak sigurnosti, lične sigurnosti, mi smo ovde imali trojicu ubijenih posle 1999. godine, trojicu teško ranjenih, koji su invalidi. Drugi razlog je nemogućnost da čovek zadrži ličnu imovinu. Ovde je ukradeno 17 traktora i za svih 17 predate su saobraćajne dozvole policijskoj stanici u južnom delu Mitrovice. Ni jedan traktor još uvek nije pronađen,"- kaže on.
Treći razlog zbog kojeg nema povratka Srba u Svinjare nakon martovskog pogroma je, kako navodi Radivojević, nesloboda kretanja i nemogućnost odlaska do imanja koja su na obodima sela ili dalje.
"Ako je to tako, onda nema elementarnih uslova da se ljudi vrate. Koliko ja znam, na tome se nije ništa radilo,"- podvlači naš sagovornik.
Korov u dvorištu, demolirane i ostavljene kuće
Svinjare danas, 14 godina nakon martovskog pogroma u kojem je bilo opljačkano i zapaljeno, ne izgleda mnogo bolje nego tada.
Kuće u selu, čiji su vlasnici Srbi, demolirane su. Sve je iz njih odneto što se moglo odneti. Prozori su polomljeni, neke su delimično otkirivene.
Dvorišta, nekada pitoma u kojima se odmaralo, slavilo, igralo, pevalo, tugovalo, danas su skoro zarasla u korov.
Bunari su oštećeni. Oranice čekaju domaćine. Neke od kuća promenile su vlasnika, sada su na njima istaknute neke druge zastave.
U Svinjaru ipak živi jedna srpska porodica - Jovići. Nismo ih našli tog dana u selu kada smo boravili u selu koje Albanci zovu "Frashr".
Kosovska Mitrovica: Jana Tučev i Borivoje Spasojević ubijeni marta 2004. godine
I Spasojević i Tučev ubijeni su u Kolašinskoj ulici u neredima koji su izbili marta 2004. godine.
Spomen table koje se nalaze u blizini stradanja ovo dvoje nedužnih ljudi podsećaju sve na ono što se tada dogodilo i svojevrsna su opomena da se više nikada takve stvari ne ponove.
(image)
Dragan Spasojević, čiji je otac u martovskom nasilju ubijen hicem iz vatrenog oružja, i danas ima sveža sećanja na sve ono što se dešavalo pre 14 godina. Ubistvo roditelja, koji je tada bio stub poroedice, nije ga pokolebalo, ostao je u Mitrovici gde i danas živi.
"Moj otac je bio oslonac meni, neko ko je pokazivao neizmernu ljubav prema svima nama u porodici, neko ko nas je savetovao, usmeravao i gurao kroz život. I tog dana smo se dogovorili da se vidimo, međutim kasnije sam čuo da je pogođen iz snajpera,"- priseća se Spasojević tog tragičnog dana.
Ističe da nikada nije razmišljao o odlasku sa KiM.
"Ovo je moj dom, ja sam imao šansi da odem, imao sam mogućnosti da učinim to, ali nikada mi nije padalo na pamet da odem iz Mitrovice iako sam imao i ponude da učinim to. Nikada ne bih otišao odavde,"- kaže za Radio Kontakt plus Spasojević.
Spasojević: Boli jer nema pomaka u istrazi
"Pomaka nema u istrazi, nije se još otkrilo ko je vinovnik svih tih događaja i ko je organizator i sve te ostale stvari, sve je stvar špekulacija, kao da gledaju... nekim novim dešavanjima, nekim novim aktima da gurnu u zaborav ta nedela. Najsvežiji primer za to je i ubistvo Olivera Ivanovića i svi nemiri koji se u poslednje vreme dešavaju,"- navodi Spasojević.
Za martovski pogrom odgovarao je mali broj ljudi
Sukobi su izbili 17. marta 2004. nakon što je UNMIK policija pronašla tela dvojice albanskih dečaka u Ibru u selu Čabra kod Zubinog Potoka. Mediji na Kosovo su za tu tragediju optužili Srbe, što je pokrenulo demonstracije koje su prerasle u nasilje i proširile se na celo Kosovo.
U tom nasilju ubijeno je 11 Albanaca i osam Srba, povređene su 954 osobe, među kojima su bili i pripadnici međunarodnih misija. Sa Kosova tom prilikom proterano je 4.012 Srba, a prema podacima UNHCR u prvih deset godina vratilo se nešto više od 150 porodica.
U neredima je uništeno ili oštećeno oko 800 kuća, kao i 35 pravoslavnih crkava i manastira među kojima i 18 spomenika kulture poput crkve u Prizrenu - Bogorodice Ljeviške iz 14. veka.
Prema ondašnjoj oceni OEBS, nasilje ne bi bilo tako intenzivno i brutalno da nije bilo neodgovornog izveštavanja medija o smrti dečaka.