Manastir Ubožac kod Kosovske Kamenice čeka obnovu i vernike

vesti 11.08.2020 Jedinstvo

Prema nekim srednjovekovnim zapisima i kazivanjima, ali i na osnovu arhitekture manastirskog kompleksa, pretpostavlja se da je manastir Ubožac nastao u 14. veku i da ga je sagradio svetogorski monah Starac Isaija. Manastir je posvećen Vavedenju Presvete Bogorodice i zapisano je da je bio napušten tokom velike seobe Srba, pod patrijarhom Arsenijem Čarnojevićem

Nadomak makadamskog puta, koji vodi u Gornje Močare, nalaze se prilično dobro očuvani ostaci srednjovekovnog, pravoslavnog manastira Ubožac, ili još poznatim pod imenom Rđevac. 

Prema nekim srednjovekovnim zapisima i kazivanjima, ali i na osnovu arhitekture manastirskog kompleksa, pretpostavlja se da je nastao u 14. veku i da ga je sagradio svetogorski monah Starac Isaija sa svojim roditeljima, koji su bili vlastelini srpskog kralja Milutina, a kasnije se zamonašili baš u ovom manastiru, piše Jedinstvo. 

Pretpostavlja se da se njihovi grobovi takođe nalaze u okviru manastirskog kompleksa.

Starac Isajia je, kako je zapisano, bio prijatelj i savetnik cara Dušana, a kasnije i kneza Lazara. 

Manastir je posvećen Vavedenju Presvete Bogorodice i zapisano je da je bio napušten tokom velike seobe Srba, pod patrijarhom Arsenijem Čarnojevićem 1690. godine.

I danas su ovde pored ostataka crkve dobro vidni ostaci, trpezarije, podruma zidova na kojima su i dve kule od čega se sastojao ovaj manastirski kompleks, gde Srbi iz obližnjih sela dolaze svakog  8. maja na Markovdan, kada se ovde bogosluži liturgija i bira se kum slave. 

U periodu od 1963. do 1966. godine ovaj manastirski kompleks je delimično arheološki istražen, 1990. godine je stavljen pod zaštitu Zavoda za zaštitu spomenika Republike Srbije, kao spomenik kulture od izuzetnog značaja. 

Međutim, od tog vremena, uključujući i današnji period, nije se ništa uradilo na planu restauracije manastirskog kompleksa, osim što je nadomak manastirske crkve podignuta mala zgradica, a podigli su je Srbi iz kosovsko-kameničkog kraja, čija je namena da se tokom njihovog okupljanja na Markovdan na ovom mestu, u tom objektu priredi svečana “trepeza ljubavi“. 

Istom prilikom ozidan je i bunar, takođe nadomak crkve, čija je voda hladna i pitka. 

U prošlom veku srpski antropogeograf Atanasije Urošević u svojoj knjizi “Novobrdska Kriva Reka“, a na osnovu svog istraživanja zapisao je da su ljudi nazvali manastir Ubožac, Rđevac, zbog toga što u njegovoj blizini nije bilo tekuće vode za piće, već se manastir snabdevao vodom iz bunara.

I dan danas, uz same kamene zidove koji opasuju manastir, nalazi se nekoliko stabala starih sorti krušaka, koje se ne sreću često i svuda u novije vreme, a koje i dan danas rađaju.

Svi oni koji ih probaju kažu da su slađe od meda.

“Idemo svake godine na Markovdan u naš slatki manastir. Tako su radili i naši stari, tako radimo i mi. Poklonimo se pred oltarom, pomolimo se Bogu, zapalimo sveće za zdravlje i napredak,  pomenemo i naše preminule”, kazala je za Jedinstvo, Blagica Vasić iz Donjeg Močara, sela u kome je ostalo pedesetak Srba. 

Slično se može čuti i od drugih Srba u okolini. 

Mnogi od njih žive u nadi da će manastirski kompleks Ubožac, pre ili kasnije, pre svega uz Božju pomoć, zablistati u svom punom sjaju, kako to ova srpska svetinja i zaslužuje i da će u njemu biti mnogo više vernika. 

Nedavno su neki kosovski mediji preneli informaciju da je manastir Ubožac povezan sa verskom istorijom Albanaca.