Manastir Prohor Pčinjski - devet i po vekova tradicije

vesti 13.06.2021 Tanjug, RTV

Svečanom akademijom u porti manastira, obeležava se jubilej Manastira Prohor Pčinjski - 950 godina od osnivanja i 700 godina od upokojenja kralja Milutina, koji ga je obnovio.

Svečana akademija započela je pesmom posvećenoj svetom Prohoru Pčinjskom i himnom Srbije.

Obeležavanje značajnog jubileja počelo je liturgijom koju je služio patrijarh Porfirije, uz sasluženje arhiepiskopa SPC, u prisustvu velikog broja vernika.

U besedi koju je održao tokom liturgije, patrijarh Porfirije pozvao je sve na jedinstvo u Hristu ističući da će nam samo ukoliko budemo jedinstveni biti zdravo i selo i grad i država.

Takođe, patrijarh je ukazao i na to da je Isus Hrist kazao da nema Grka i Jevrejina i pojasnio da to znači da postajući jedno nećemo se odvajati od drugih naroda i isticati sebe važnijim od drugih.

"Svaki narod jeste stvoren da bude Crkva i svaki čovek ikona Božija i svaki je pozvan da bude naš brat. Znamo da smo pravoslavni Srbi, ali znamo i da mnogi ljudi pripadajući drugim narodima, i pravoslavne vere i nepravoslavne vere, ovde u manastir kada dolaze skrušeno nailaze pre svega na ljubav monaha i monahinja koji ovde žive, ali osećaju i Božiju ljubav i od Njega dobijaju pomoć“, zaključio je patrijarh Porfirije.

Manastir Sveti Prohor Pčinjski nalazi se na šumovitim obroncima planine Kozjak, na levoj obali reke Pčinje, u ataru sela Starac, 30 kilometara južno od Vranja, a radi kao kulturno-prosvetni centar kraja u kojem se nalazi i u sklopu njega radi bogoslovska škola, prepisivačko-iluminatorska radionica, a organizovano se uči ikonopisački zanat.

Prema predanju, podigao ga je u 11. veku, odnosno 1070. godine, vizantijski car Roman Diogen u znak zahvalnosti Svetom Prohoru Pčinjskom "Mirotočivom", koji mu je prorekao da će postati car.

U sastavu srpske države je od kada je Stefan Nemanja u ratovima sa Vizantijom između 1180. i 1190. godine osvojio oblast Vranja.

Dolaskom Osmanskog carstva u Srbiju završava se razdoblje prosperiteta za manastir, u kome je bio i snažan duhovni i kulturni centar srednjovekovne srpske države.

Prema nekim izvorima, knez Lazar Hrebeljanović podigao je spoljnu pripratu, ispred Milutinove crkve, isto kao i u Hilandaru, a predanje kaže i da je knez, na putu za Kosovo Polje tu pričestio i vojsku.

Postoji nekoliko zapisa koji svedoče o velikom stradanju manastira 1817. godine, kao i o tome da je u srpsko-turskim ratovima 1876 - 1878. godine, manastir bio jedan od važnih centara ustanka.

Na meti Bugara našao se tokom oba svetska rata i 1915. i 1941. godine.

Stavljen je pod zaštitu Zakona, kao spomenik kulture 1950. godine, a 1979. godine proglašen je kulturnim dobrom od izuzetnog značaja.

Sveobuhvatna revitalizacija manastira, čiji je kompleks drugi po veličini u SPC, počela je 1986. godine.

Pored potpune obnove Vranjanskog konaka, tada su realizovani i najneophodniji radovi na hramu i ostalim objektima u kompleksu, uljucujuci i staru vodenicu.

Uređeni su porta i veliki prostor ispred manastira, kao i minihidroelektrana sa akumulacijom kako bi se izbegla svaka vrsta zagađenja.

Poslednji je rekonsturisan Kraljev konak, koji je izgoreo u požaru 2014. godine.

Tokom ratnih sukoba na tlu SFRJ bio je utočište izbeglica iz Hrvatske i sa Kosova i Metohije.

U manastiru se nalaze i mošti Sv. Prohora i to u maloj pokloničkoj kapeli, a iz njih već skoro ceo milenijum izvire čudotvorno miro.

Terzić: U Prohoru Pčinjskom moramo se setiti svetinja na Kosovu i Metohiji

Diveći se danas sjaju obnovljenog manastira Prohora Pčinjskog, ne možemo da se ne setimo stotine drugih srpskih manastira i crkava širom stare Srbije, u srcu ove zemlje - na Kosovu i Metohiji, kazao je akademik Slavenko Terzić.

On je u besedi povodom obeležavanja 950 godina od osnivanja manastira Prohor Pčinjski i 700 godina od upokojenja kralja Milutina, koji je obnovio taj manastir u 14. veku, rekao da se moramo zapitati kakav je naš odnos danas prema staroj Srbiji.

Terzić je dodao da mu se čini da cela stara Srbija nama danas znači manje nego što je to bila za naučnike, književnike, državnike i našem narodu u vremenima kada smo bili pod tuđom vlašću.

"Starosrpske i kosovske teme, kosovski zavet, bili su u središtu stvaralaštva celokupne srpske inteligencije 19. i 20. veka", kazao je Terzić.

Ističe da je etnička struktura stare Srbije i naše južne pokrajine izmenjena sistematskim terorom i zločinima pod okriljem osmanskih sultana i naglašava da do 18. veka nema Albanaca na KiM u većim kompaktnim celinama.

"Oni se naseljavaju na ove prostore tokom 18. i 19 veka najvećim delom sa severa Albanije i postaju udarna desnica Osmanskog carstva u prodoru na srpske zemlje i dalje prema hrišćanskoj Evropi", kaže Terzić.

Ističe da su u zabludi ideolozi "velike Albanije" ako misle da će čišćenjem svih srpskih tragova na KiM izgraditi srećan i spokojan život svog na'roda i dece u budućnosti.

"Skoro dva veka traje progon Srba iz svoje postojbine. Kosovska misao je srž naše nacionalne ideje", poručuje Terzić.

Kaže i da su se na ovom mestu stare Srbije, u manastiru, naši preci okupljali deveti i po vekova, da bi slavili svetog Prohora Pčinjskog koji je oduvek u ovim krajevima imao snažan kult.

Pojašnjava da su na praznik Prohora Pčinjskog sve radnje u Vranju bile zatvorene, a da kada je Vranje palo pod tursku vlast retko ko je iz hrišćanskog sveta izostao da ne ode na sabor.

"Pčinj je kao mali Jerusalim u koji svako jednom u životu mora otići. Manastir jr bio tokom vekova razaran, pustošen, skrnavljan, obnavljan, zato su retka svedočanstva i rasuta su po svetu, a sve počinje od sina Jovana i Ane koji je rešio po punoletstvu da ostavi zemaljske čari i da se posveti Bogu. Podvizavao se sredinom 11. veka pune 32 godine, hrana mu beše rastinje i trava, a molitvom je hranio svoju dušu", ispričao je Terzić.

Kako kaže, manastir je vekovima bio veliki duhovni i književni centar srpskog naroda, početkom 19. veka u njemu radi manastirska škola.