Kroz održive servise podrške do boljeg položaja osoba sa invaliditetom

vesti 30.08.2018 Radio Kontakt plus

KOSOVSKA MITROVICA - U okviru projekta „Kako da se razumemo“ danas je nevladina organizacija Aktiv organizovala završnu konferenciju, u vezi sa položajem osoba sa invaliditetom na severu Kosova.

Pomenuti projekat imao je dve komponente - istraživanje koje se tiče ukupnog broja zaposlenih osoba sa invaliditetom na severu Kosova, dok se druga komponenta bavila konkretnim servisom podrške, a to je kurs znakovnog jezika.

Bivša menadžerka ovog projekta, Sanja Lazarević navodi da su naišli na poteškoće kada je u pitanju prikupljanje podataka o broju zaposlenih lica sa invaliditetom. Istraživanje je rađeno u sve četiri opštine. Kroz istraživanje se nije došlo do konkretnih podataka, odnosno, relevantnih cifri koji je to broj osoba sa invaliditetom radno angažovan na severu Kosova. 

„Podaci koje smo dobili, jesu poražavajući, iz razloga što nismo imali pristup svim institucijama i institucije se delimično nisu osećale odgovornim da razmenjuju ovakve podatke sa nama. Same institucije unutar sebe nisu se bavile statistikom i iz tog razloga ove institucije nisu bile u mogućnosti da nam pruže kvalitetne podatke“, kaže Lazarević.

Ipak, podaci do kojih su došli govore da je broj zaposlenih osoba sa invaliditetom ispod zadovoljavajuće norme. Čak 90 odsto institucija, kako onih koje funkcionišu u okviru srpskog sistema, tako i u sklopu kosovskog, ne sprovode adekvatno zakon koji ide u prilog zapošljavanju ovih lica.

Zakoni o zapošljavanju osoba sa invaliditetom iz oba sistema su dobri, ali se ne primenjuju u dovoljnoj meri, rečeno je na današnjem skupu.

Jedan od načina koji su prepoznali kao dobar model za povećanje zapošljavanja osoba sa invaliditetom, jesu servisi podrške.

„Mi jedino što možemo da poboljšamo, to je obrazovanje osoba sa invaliditetom. Da im stvorimo servise podrške. Uključujući osobe sa invaliditetom u društvene tokove, mi ih na taj način socijalizujemo i predstavljamo kao vredne članove društva i potpuno jednake sa svima“, zaključuje Sanja Lazarević.

Upravo dvomesečnim kursom znakovnog jezika, ovaj projekat je omogućio priliku određenim entuzijastima da pokažu gluvim i nagluvim licima da razumeju njihove poteškoće i da žele da unaprede komunikaciju sa njima.

„Mi smo ovim kursom hteli da pokažemo koliko je važno gluvim i nagluvim osobama da ih neko razume. Koliko je važno stvoriti komunikaciju. Srpski znakovni jezik smo učili dva meseca, 20 šezdesetominutnih časova i nije nimalo lak“, napominje Lazarević, ali dodaje da su učesnici bili zainteresovani i motivisani za učenje ovog jezika i da ima onih koji su se veoma dobro snašli u tome.

Zoran Vučetić, predsednik Udruženja gluvih i nagluvih u Kosovskoj Mitrovici, imao je priliku da upozna polaznike pomenutog kursa i da se u minulom periodu druži sa njima.

Zahvalio se svim učesnicima koji su prošli kroz kurs znakovnog jezika i nije krio zadovoljstvo zbog ove ideje, jer je pokrenuta upravo od strane ljudi koji nemaju problem sa sluhom.

Zoran je ukazao na nepostojanje dovoljnog broja tumača, a koji su im preko potrebni. Naglasio je da je ovakav program dobar način za učenje znakovnog jezika, koji sigurno može iznedriti veći broj tumača.

„Ja bih najviše voleo kada bi moglo da se nastavi sa ovakvim kursom, da može što više ljudi da nauči znakovni jezik. Šta će biti dalje, to ćemo da vidimo“, kaže on. 

Zoran dodaje da je potrebno da i u institucijama postoje tumači.

„Nama su potrebni tumači koji će sa nama da budu recimo u bolnici, opštini... Eto, te neke naše individualne potrebe, da se zna taj znakovni jezik. To je jako bitno i važno za nas. Npr. gluva lica kada se na ulici sreću sa vama da vas bolje razumeju. Recimo u opštini ako se naiđe na gluvo lice, a neko zna znakovni jezik, to će već biti od velike pomoći.“ 

Iako se kurs znakovnog jezika završio, Zoran smatra da ne treba odustajati. Pozvao je sve zainteresovane da mu se pridruže u udruženju, gde zajedno mogu da uče znakovni jezik.

„Mi imamo dva tumača. Možete zajedno sa njima i sa nama da se družite i učite i dalje znakovni jezik. Ne bih voleo da samo ja kao gluvo lice budem sam u tome. Volim da budem zajedno sa vama. Da eto sutra sa mojom porodicom... računam sutra moja deca koja će da čuju, da mogu da se druže sa vama i sa mnom. Želeo bih da učimo svi zajedno znakovni jezik“, poručuje ovaj momak.

Projekat ”Kako da se razumemo” podržan je od strane Caritas Kosovo, a finansiran od Evropske unije u okviru programa SOCIETIES.