Kraj Euleks misije

vesti 23.01.2016 Novosti, Živojin Rakočević, pisac i novinar

DEVET godina zatvora za Olivera Ivanovića faktički znači da je došao kraj Euleks misije na Kosovu, kao i da se jedno društvo organizovanog haosa nalazi u dilemi na koji način treba da uništi one koji ga pozivaju na promenu i primenu standarda.

DEVET godina zatvora za Olivera Ivanovića faktički znači da je došao kraj Euleks misije na Kosovu, kao i da se jedno društvo organizovanog haosa nalazi u dilemi na koji način treba da uništi one koji ga pozivaju na promenu i primenu standarda.

Većina organizacija međunarodne zajednice na KiM je, praveći svoju strukturu na terenu, istovremeno u nju ugrađivala greške koje su svima vidljive i jasne. Sve ove "mine" u temelju bile su opravdanje za strategiju izvlačenja i propast većine vrednosti u čije ime su dolazile. Umesto uspostavljanja demokratskog sistema kreirale su ravnotežu između žrtve i zločinca.

Većinu ubistava, otmica, paljevina, sistematskog etničkog čišćenja ili pogroma međunarodna zajednica je gledala svojim očima: imala dokaze u rukama, svu moć i ovlašćenja - pa, opet, nije uradila ništa. U osnovi nastojala je da opravda te zločine i uspostavi znak jednakosti između onoga što je "čula, saznala i naučila pre misije na Kosovu" i realnosti na terenu, a najveća nesreća dogodila se kada su ti sistemi legalizovali ciklično ponavljanje zla i prihvatili usluge onih koji kreiraju haos.

Oliver Ivanović nije bio sposoban da kreira haos, od njega se problemi nisu očekivali, on je nudio normalan život i demokratski potencijal - zbog toga mu mora biti, na ovaj način, politički suđeno, zbog toga je u ovom delu, po rečima advokata, sudske lakrdije osuđen na devet godina robije.

Uloga u očuvanju jedine srpske urbane celine, evropska orijentacija i otvorenost, razumna saradnja sa međunarodnom zajednicom, vera u neku vrstu progresa, strah od Specijalnog suda za OVK, sukobi sa drugačijim srpskim mišljenjima i njihove klevete kod stranaca, sloboda koja je bila primer drugima, politička usamljenost i odsustvo zaštite, pomalo suicidna vera u strance i jasno postavljanje granica do kojih treba da seže njihova uloga, dovele su ovog čoveka na rub propasti.

Nakon svega, Euleksova presuda poništila je većinu njegovih mana, grešaka i zabluda i pucala u noge evropskim vrednostima. Nema iskoraka iz lažnog balansa i kruga zla: otišao je Unmik i ostavio pustoš, otići će Euleks i ostaviće zlo.