Kosovska Mitrovica: Bajk rok misija 11 pred Vidovdan

grad 25.06.2017 Radio Kontakt Plus

Kosovska Mitrovica, vikend  uoči Vidovdana ponovo je bila u znaku prepoznatljivog zvuka motora, muzike i druženja -  tradicionalne, jedanaeste po redu Bajk rok misije.

Međutim, ove godine, motoriste je odmah po ulasku u grad, kosovska policija  sprovela direktno na plato kod Tehničke škole, pa je nekada tradicionalna parada uz nezaobilazno  turiranje kroz glavnu  ulicu izostalo, kao I doček građana. 

Pa ipak,  neki od pristiglih motociklista  su samoinicijativno ušli u glavnu ulicu, napravili krug oko spomenika Knezu Lazaru, uputivši se zatim  preko pešačke zone  do prekopanog dela u blizini glavnog ibarskog mosta gde su  zaturirali.

(image) Ali, ništa od atmosfere iz  ranijih godina, tek po koja  grupica dece koja su znatiželjno posmatrala moćne mašine.

Prema nekim procenama u Kosovsku Mitrovicu je juče stiglo oko 200 ljubitelja dvotočkasa , međutim tačan broj je bilo teško utvrditi, zbog raštrkanosti po grupama po čitavom gradu. 

(image) Ono sto nije izostalo ove godine bio je ručak-  pravi  vojnički  pasulj, kao I druženje, muzika I naravo tradicionalo “paljenje guma”.

Članovi MK “Drumski vitez” iz Aranđelovca godinama unazad dolaze u Kosovsku Mitrovicu uoči Vidovdana.

Radisa Joković iz  ovog kluba kaze da uvek dolaze, sve je tu I muzika I druženje, a pre svega  neki poseban osećaj jer dolaze tu gde dolaze.

“Ipak je ovo sve Srbija I ne možemo da ne dođemo  ovde, to je nase poštovanje. Najveći doživljaj mi je kad uđemo, neću da kažem na granicu I kad vidim ljude, decu, koliko su srećni kad nas vide, to ne može da se plati… naježi se koža” – slikovito opisuje osećaj kad god dođe ovde. 

Dušan Stanković iz Šapca, ali i odavde na neki način, obzirom na poreklo iz ovih krajeva, ponovo je došao u naš grad, doduše ovog  puta bez senzacije prošlogodišnje misije, majke Desanke (88) koja je, ma koliko to neverovatno zvučalo za njene godine, u Kosovsku Mitrovicu, kao I ostali bajkeri, došla na motoru.

“Jedanaesta po redu bajk rok misija I ostaće u tradiciji. Moj predlog  gradu Kosovska  Mitrovica je da ovaj događaj uvrsti u neku svoju manifestaciju, neki program grada, mislim da I građani to priželjkuju, a I bajkeri” – rekao je Stanković, dodajući da je uvek lep osećaj  doći na KiM, u “srce Srbije” I nastaviće sa ovom, sada već tradicijom.

Radiša  Drikić iz Kučeva je po prvi put u Kosovskoj Mitrovici . Zatičemo za ručkom, a po pravilu u pitanju je pasulj.  

“Prvi put sam ovde, bio sam na radu u Italiji 25 godina  I sad sam iskoristio priliku da dođem.  I pasulj je dobar, naročito kada niste doručkovali, a ceo dan ste na motoru. Za sada je odlično” – rekao je Drikić. 

Još jedan naš motociklista iz  inostranstva -  Zoran iz Čačka koji je živeo u Americi,  došao je opet u posetu prijateljima u Kosovskoj Mitrovici.

“Bio sam ranije par puta, ranije je bilo mnogo više ljudi, ali je dobar osećaj doći ponovo na Kosovo, u Kosovsku Mitrovicu, provod je odličan, kao I ljudi” – rekao je Zoran.

Sa bajkerima u Kosovsku Mitrovicu ponovo je došao  Milić Radević iz Harley Davidson kluba Serbia koji je predvodio prvih osam bajk rok misija. 

Po tradiciji dugoj već 11 godina bajkeri dolaze u Kosovku Mitrovicu I više nema ni potrebe za nekom posebnom reklamom ili promocijom jer svi znaju kada I gde je godišnje okupljanje na KiM – prvi vikend uoči Vidovdana, kaže Radević.

“Kada god dolazimo, ne samo ja nego svi mi ovde u Kosovsku Mitrovicu, osećamo se kao da se vraćamo svojim kućama u Beograd ili bilo gde drugde odakle ko dolazi. Osećaj je najlepši koji može da bude, to je Kosovska Mitrovica” – rekao je Radević. 

(image) Na platou ispred srednje tehničke škole "Mihajlo Petrović Alas" usledio je koncert beogradske rok grupe  Lavirint koji su Mitrovčane I njihove goste zabavljali do duboko u noć.

Organizatori Bajk rok misije su Harley - Davidson Serbia,  MK 028 I MK Kosovski vitezovi  iz Kosovske Mitrovice, uz pomoć Kancelarije za Kosovo I Metohiju. 

Senku na ovu tradicionalnu manifestaciju baca u prvom redu sve manji broj motora svake godine, ali I  nedostatak jake organizacije centralnog tipa, obzirom da se sve svelo na praktično individualnu režiju dolaska kao i oslanjanje na pojedina dugogodišnja poznanstva sa ljudima odavde, kada je u pitanju boravak.

Mišljenja mogu biti  različita, kao I komentari, ali je činjenica da ovi ljudi prelaze po nekoliko stotina kilometara svake godine da bi došli u naš grad, već 11 godina, iz, kako sami kažu, ljubavi prema Kosovu I Metohiji.  A mi se zovemo dobri domaćini. Ili smo to samo bili?