KM:Dokumentarni film i izložba slika o stradanju Srba

vesti 26.03.2014 Radio Kontakt Plus

Izložba slika i promocija dokumentarnog filma pod nazivom „Stradanje Srba na Kosovu i Metohiji „1998 - 2004“ održana je večeras na Filozofskom fakultetu u Kosovskoj Mitrovici. Autori izložbe i dokumentarnog filma su studenti Filozofskog fakul

Izložba slika i promocija dokumentarnog filma pod nazivom „Stradanje Srba na Kosovu i Metohiji „1998 - 2004“  održana je  večeras na  Filozofskom  fakultetu  u Kosovskoj Mitrovici. Autori izložbe i dokumentarnog filma su studenti Filozofskog fakulteta Jovan Aleksić, Milica Stašić i Nemanja Biševac.

Jovan Aleksić je, obraćajući se prisutnima  podsetio da su izložba i film napravljeni povodom 10 godina od martovskog pogroma i 15 godina od početka NATO agresije na našu zemlju, te da su studenti  pokušali da prikažu  slike stradanja našeg naroda u periodu od 1998. do 2004.godine.

‘Ono što se na tim slikama vidi je užas, strah, bol, patnja, tuga, beznađe, krv i suze.. vide se unesrećeni ljudi, oskrnavljene i spaljene svetinje, uništena i preorana groblja, vidi se sve ono što svima nama predstavlja svetinje, sve ono čega se sećamo  a što bismo želeli da zaboravimo, a ne bismo trebali i ne bismo smeli’ –podvukao je Aleksić.

 Motivacija da kreiraju  film i izložbu bila je, objasnio je on, jasna želja i potreba  studenata da se na dostojanstven i pravi način barem malo oduže  našim žrtvama u poslednjim ratovima, koje nažalost retko ko spominje, naročito bitno nama koji živimo na Kosovu i Metohiji.

 Drugi značajan razlog, dodao je,  jeste odnos domaćih medija prema srpskim žrtvama u poslednjim ratovima, i srpskim žrtvama uopšte. Aleksić je u tom pravcu dodao da nijedan štampani medij nije na svojoj naslovnoj strani pomenuo  15.godišnjicu NATO bombardovanja naše zemlje, te da je slično bilo i sa obeležavanjem 10 godina od martovskog pogroma.

On je rekao da su srpska  stradanja u 20-om veku za mnoge  već daleka prošlost, da je to  nažalost naša realnost i da bi se s punim pravom trebali zapitati da li je takav odnos prema sopstvenim žrtvama ljudski, da li je takav odnos plod nemara, svesnog zaborava ili možda čak nehumanosti, ili možda kombinacija svega toga.

Aleksić je naglasio da su sve žrtve pred Bogom jednake, bez obzira na veru, rasu ,naciju, pol, uzrast,ili bilo koju drugu razliku i da smo zato dužni da sve njih pominjemo sa dužnim poštovanjem,  da se prema svima odnosimo kao ljudi i kao hrišćani.

‘Zato se nadam da smo ovom izložbom i ovim filmom barem malo uspeli da doprinesemo kulturi sećanja na sve naše nevine žrtve koje nažalost  retko ko pominje. Dužni smo da čuvamo spomen na njihova stradanja kako ponovo, po ko zna koji put, ne bismo doživeli njihovu sudbinu’ – podvukao je Aleksić.

On je zahvalio  fakultetu, saradnicima i svima koji su na bilo koji način doprineli  organizovanju ovog događaja,  uz nadu ‘da neke buduće generacije neće imati prilike da prave ovakve izložbe sa sličnim povodima’. U prilog tome ide i poslednja rečenica u filmu – ‘bilo, ne ponovilo se’.

Pre prikazivanja filma, Tamara Tomanović sa fakulteta dramskih umetnosti kazivala je besedu Manojla Vukotića  "Istinom o Kosovu (ne) moć govorenja i pisanja".  Projekciji filma prisustvovali su predstavnici fakulteta prištinskog Univerziteta, SPC i lokalne samouprave.