Jednoj Tamari ovaj svet nije dovoljan

vesti 20.04.2022 Radio Mitrovica Sever

Tamara Orlović iz Zubinog Potoka, starija je književnica nego što je studentkinja književnosti. Mlada Kolašinka je u svom rodnom Zubinom Potoku, promovisala drugu zbirku pesama pod nazivom "Moje nebo".

Godinama nije dospela da doživi i zapamti najstrašnije i najjezivije kosovske momente, ali je kosovski nerv u njoj toliko snažan i senzibilan, da je cela njena poezija određena njime.

Kosovska misao je alfa i omega njenog javnog nastupa, ali i njene intime.

Nespremna je da ćuti, netolerantna prema onima koji samo kolutaju očima i naposletku prodaju dedinu kuću, kao da nije od zlata nego od kamena i blata.

Dovoljno je mlada da još ima snage da se zapita ko je, kako i kada povukao pogrešne kosovske poteze, koji su od nje napravili tužnu kosovsku ptičicu, a dovoljno zrela za svesnost da izgovarati naglas ime neprijatelja i nepravednika, uvek znači navući gnev moćnih na sebe.

"Poezija je na nivou književnosti najčistija umetnost. Nije bitno da li studirate književnost ili umete da pišete, to mnogi mogu, ali da biste bili umetnik, da biste imali potrebu da nešto objavite, vi pre svega morate da budete nezadovoljni svetom u kome živite. Dakle, taj svet vama nije dovoljan. Nešto u njemu mora da vam nedostaje. Vi zapravo poezijom i umetnošću stvarate jedan novi, drugačiji svet... Da li je on potpuno drugačiji ili samo malo korigovan, da li je lepši ili ružniji, nije bitno... Vi prosto niste zadovoljni u ovom svetu. U suprotnom, ne biste se bavili umetnošću", rekao je književni kritičar Aleksandar Dunđerin.

Pokušao je da publici u Domu kulture "Stari Kolašin" u Zubinom Potoku, približi Tamarinu potrebu da stvara poeziju.

"Tamara Orlović to buntovnica. Ima mnogo osude, mnogo kritike, mnogo bunta, ali i mnogo istine o situaciji na Kosovu i Metohiji koju danas živimo. Mislim da je to jedan nov glas, koji iz tih razloga treba podržati, a nadam se da će tako i biti", dodao je Dunđerin.

Izdavač obe Tamarine zbirke je Društvo književnika Kosova i Metohije.

"Naš zadatak jeste da podržimo svaku napisanu reč o i na Kosovu i Metohiji. To je naš osnovni zadatak, jer sve što nije zapisano - kao da se nije ni dogodilo", kazao je predsednik pomenutog udruženja, pesnik Novica Sovrlić.

Sovrlić je dodao da je Tamara od Diogena preuzela fenjer i da njime po svetu traži čoveka.

U deci sa Kosova i Metohije, Sovrlić prepoznaje neku prepotopsku setu, neka osećanja i sećanja koja mladost sama po sebi ne obezbeđuje.

(image) Foto: Radio Mitrovica Sever

"Naša deca su nadrasla svoj uzrast zrelošću. Ovakvu tešku poeziju ne verujem da pišu deca i omladina njihovog uzrasta po Srbiji. To su malo ozbiljnije teme i verovatno ih je život naterao da se suoče sa ozbiljnim problemima i da vole malo više otadžbinu, nego što se to čini u nekim slobodnijim sredinama, u unutrašnjosti Srbije. Tamo gde je teško, najlakše je izraziti ljubav i voleti bez ikakve koristi", poručio je Sovrlić.

Tamara voli Kosovo i Metohiju. Voli ovaj prostor snagom prekora koji upućuje krivcima, silinom sarkazma kojim u pesmi pita oca zašto ne proda tu dedinu "bezvrednu" kuću, koja je veća šteta nego korist, jačinom krivice koju i sama oseća i zbog koje sve vojnike moli za oproštaj.

Ona je pesme uvrštene u ovu zbirku pisala uglavnom dok je bila srednjoškolka.

Pometena radošću koju promocija knjige donosi, a u skladu sa Dunđerinovom tezom da umetnik svoju umetnost živi, ona nije baš mnogo marila da o svojoj umetnosti priča drugima.

Pustila je da to odrade stariji, iskusniji pisci, a ona se kratko zahvalila svima koji je vole, podržavaju i moglo bi se dodati, koji su je tako kvalitetno zadojili najčistijim rodoljubljem.

Kazala je da je dugo krila od svoje okoline da piše, jer je nekako procenila da sredina u kojoj je rasla ne bi imala sluha za tu njenu potrebu.

"Imala sam osećaj da je Zubin Potok okolina koja ne podržava umetnost, da ljudi ne vole da čitaju, a onda na ovakvim promocijama, shvatim da sam pravila veliku grašku i da ljudi zapravo vole ovo što ja pišem i podržavaju me", dodala je mlada umetnica.

Tamara Orlović studira na Katedri za srpsku književnost i jezik na Filozofskom fakultetu u Kosovskoj Mitrovici.

Iako kao umetnik ima težnju da kreira neki svoj, drugačiji svet, ona ga ne pravi svog komfora radi, nego da u njega kao u kakvu neprobojnu kapsulu, smesti Kosovo. Da ga nikad više ništa ne zaboli.

Tamara Orlović je mladi čovek koji zna kako se pravilno voli Kosovo. Jer, da - postoje u toj ljubavi neka pravila...