Inkluzija u obrazovanju: Izazovi i mogućnosti za sever Kosova

vesti 12.06.2018 Radio Kontakt Plus

KOSOVSKA MITROVICA  -  U cilju podizanja  svesti o važnosti inkluzivnog obrazovanja, Informativni i kulturni centar EU u Severnoj Mitrovici organizovao je danas  debatu o politici inkluzije na severu Kosova sa fokusom na ekonomske i društvene situacije, koji imaju ogroman uticaj na život i dobrobit dece,  posebno dece sa smetnjama u razvoju.

Cilj debate bio je podizanje svesti o važnosti u inkluzije u obrazovanju i ukazivanje na pitanja inkluzivnog obrazovanja, kao što su uloga specijalnih škola i njihovih transformacija u procesu inkluzije, usluge podrške deci sa smetnjama u razvoju, postojeće usluge, finansiranje metode i standardizaciju.

Inkluzija u obrazovanju podrazumeva uključivanje dece sa smetanjama u razvoju u sistem redovnih škola. 

Inkluzivni pristup u obrazovanju omogućava da se razlike među učenicima, bilo da su u pitanju interesovanja, veštine, poreklo, maternji jezik, različite sposobnosti, koriste kao resursi za adekvatnu pokršku učenju.

Marija Bulatović Bojović,  psiholog  u OŠ  Branko Radičević kaže da što se tiče inkluzije postoje primeri i dobre i loše prakse, ali da je na zaposlenima u prosveti  da im pruže sve što je potrebno da se osećaju dobro, da budu prihvaćeni od strane svojih vršnjaka, da im se obezbede pedagoški asistenti, jer uglavnom imaju personalne, roditelje ili staratelje kao pratioce za pomoć i podršku.

Najveći problemi se javljaju pri samom upisu, kada su roditelji u dilemi da li decu upisati u redovnu ili specijalnu školu, ali I tokom prve školske godine, kaže Bojović.

“Uvek postoji problem što se tiče adaptacije, prihvatanja od strane vršnjaka, učiteljice, uglavnom zbog nepoznate sredine, a zbog različitosti problema na koje nailazimo, dolazi i do nekih situacija u kojima deca  budu i agresivna, gde roditelji imaju razumevanja pa nemaju, roditelji ostale dece nemaju razumevanja jer nailaze na različite prepreke i situacije u kojima deca i budu fizički recimo nebezbedna. Međutim, u drugom razredu se deca uglavnom adaptiraju i zaista mogu reći da imamo primera dobre prakse, kod nas već ima deset učenika, odn.osam jer dva završavaju osmi razred. Ove godine upisali smo još dva učenika koji će takođe raditi po ovom sistemu” – kazala je ona.

Nenad Radivojević, direktor NVO Domovik je napomenuo da je pravo na  obrazovanje dece da smetnjama u razvoju zakonski regulisano, istakavši da bi proces inkluzije trebalo da prati ono što nama nedostaje - podrška u zdravstvenom i socijalnom funkcionisanju.

“Sam proces inkluzije ne podrazumeva samo inkluziju, kada pričamo o obrazovanju, to je sveobuhvatan, širok proces i sama inkluzija u obrazovanju podrazumeva i neke druge aspekte, društvene segmente koji  moraju da se prate, a to je prevashodno podrška u zdravstvenom i socijalnom funkcionisanju”- rekao je Radivojević.

On je naveo i da na severu Kosova ne postoji  sveobuhvatna baza podataka, sve dece, omladine, mladih, svih ljudi koji imaju neki stepen invaliditeta ili dece sa smetnjama u razvoju i to je, ističe, neki osnov od koga bi moralo da se krene.

Radivojević je dodao da Domovi zdravlja imaju dokumentaciju i brojke, ali to nije uvezano u jedan sveobuhvatan sistem koji bi mogli da koriste svi. 

Direktorka Centra za baznu  rehabilitaciju Mirjana Spirić Livopoljac kaže da je dosta toga urađeno vezano za inkluziju, ali je ipak potrebno još mnogo toga odraditi.

“Nije samo obrazovanje u pitanju, već i prilagođavanje prostora detetu sa posebnim potrebama, jer nekoj deci  na primer treba tumač, nekima treba prilagoditi ulazak u školu ako su korisnici invalidskih kolica, toalet, učionicu, deci koja su slepa takođe treba pomoć…I nažalost takva deca uglavnom završavaju školu u beogradu zato sto kod nas nema uslova” – kazala je Livopoljac. 

Srđan Raftovski  ispred Centra za orijentaciju društva je ukazao na pitanje kako sprovesti inkluziju na adekvatan način jer postoje mnogobrojni problem I izazovi u ovom procesu.

“Prvo treba raditi na dodatnoj podršci roditeljima i deci sa invaliditetom kako bi im se bliže objasnio proceš inkluzije, a zatim možda i uspostaviti odgovarajuće socijalne i zdravstvene servise jer u našoj okolini osim Centra za baznu rehabilitaciju ne postoje neki drugi socijalni servisi” – rekao je Raftovski.

On je dodao da u okviru  Centra za orijentaciju društva od sledećeg meseca počinje da funkcioniše besplatno savetovalište namenjeno osobama sa invaliditetom I njihovim porodicama, gde će dobiti neophodne informacije o njihovim pravima i zdravstveno – socijalnim uslugama.

Marija Bulatović Bojović je naglasila važnost uloge specijalnih škola, koje su uvođenjem inkluzije u obrazovanje počele da se gase, što je, ocenjuje, jako loše, jer postoje osobe koje nisu u stanju da se adaptiraju u redovan sistem, bez obzira na svu podršku i adaptaciju prostora. 

Takođe, napomenula je, u specijalnim školama rade ljudi koji su mnogo više edukovani  nego nastavnici, učitelji i profesori u školama, i to je najveći problem u obrazovanju – mali broj edukativnih seminara. 

Nenad Radivojević je napomenuo da je da je problem na severu Kosova i to što usluge koje su propisane zakonodavstvom Republike Srbije nisu uopšte u korelaciji sa  uslugama koje propisuje kosovsko  zakonodavstvo I tu postoji neki disbalans koji zakon primenjivati I na osnovu kog zakona licencirati uslugu.

“Međunarodni donatori podržavaju određene usluge kroz projektno finansiranje što nije dovoljno kada je u pitanju održivost usluga tako da  taj proces decentralizacije koji treba da krene ove godine, mislim da organizacija Save the children već rade na tome” – kazao je Radivojević.

On je dodao da je organizacija Save the children krajem prošle i početkom ove godine sprovela istraživanje na celom Kosovu, gde su mapirali sve organizacije koje pružaju usluge i njih oko 20 poseduje licencu za rad, odn.ispunjavaju određene kriterijume i standarde i imaju kvalifikovano osoblje.

Goran Lazić, predstavnik Erasmus plus kancelarije u Kosovskoj Mitrovici je rekao da ovaj program podržava ne samo inkluziju u obrazovanju već i socijalnu inkluziju i pozvao sve organizacije koje se bave ovim pitanjem da učestvuju u ovom programu.

“Način kako ostvariti saradnju između visokoškolskih institucija  i socijalnih partnera , koji mogu biti nevladine organizacije, Centar za socijalni rad, tržište rada itd. jeste možda organizacija jednog master programa na Učiteljskom fakultetu za inkluziju u obrazovanju koji bi doneo neko dodatno znanje I vestine za one koji su već završili osnovne studije i zatim bi ti specijalizanti ili master studenti koji bi diplomirali inkluziju u obrazovanju mogli da pomognu svima, a naročito onim nastavnicima  koji nisu imali adekvatno obrazovanje sto se tiče svega ovoga” – rekao je Lazić. 

Tokom debate istaknuto je da treba stvarati mehanizme podrške na lokalnom i centralnom nivou, zatim potrebna je velika finansijska podrška,  izrada planova i programa da deca sa smetnjama u razvoju na osnovu njihovih kapaciteta u cilju sticanja određenih socijalnih I komunikacijskih veština  koje bi im omogućile da svakodnevno funkcionišu u zajednici.

Takođe, rečeno je i da  treba raditi na poboljšanju zakonske regulative, uspostavljati nove socijalne servise, truditi se na sve načine da se pruži  podrška deci sa posebnim potrebama u redovnom školovanju.

Tumačenje znakovnog jezika tokom debate obezbedila je Mirjana Martinović iz Saveza  gluvih i nagluvih Kosovska Mitrovica.  

Ova  aktivnost  EUICC sprovedena je  u okviru kampanje o kvalitetnom obrazovanju.