Đakovčani na Zadušnice: Uvek ćemo se vraćati
grad 05.03.2016 RTK2
Dug put i čak 12 sati vožnje nije bio prepreka da se obiđu grobovi najmilijih. Uz veliku policijsku pratnju 50-ak Đakovčana nakon liturgije u manastiru Visoki Dečani stiglo je oko 10:30 na groblje u Piskotu na kom su se zadržali pola sata, najduže tražeći grobove preminulih, pošto je divlje rastinje posle čišćenja ipak ostalo na groblju.
Dug put i čak 12 sati vožnje nije bio prepreka da se obiđu grobovi najmilijih. Uz veliku policijsku pratnju 50-ak Đakovčana nakon liturgije u manastiru Visoki Dečani stiglo je oko 10:30 na groblje u Piskotu na kom su se zadržali pola sata, najduže tražeći grobove preminulih, pošto je divlje rastinje posle čišćenja ipak ostalo na groblju.
Upaljene su sveće za pokoj duša rođaka i prijatelja koji počivaju na par kilometara od centra Đakovice.
,,Ovde leže doktori, profesori, kalajdžije, zlatari, inženjeri, seljaci, obični ljudi koji su bili puni dostojanstva i mi ovih 17 godina pored svih problema o kojima se zna uporno dolazimo i obilazimo njihove grobove”, rekao je za RTK2 Đokica Stanojević, predsednik udruženja Đakovčana.
,,Posle mnogo godina ovo groblje je očišćeno delimično, to je veoma bitna stvar jer je sve bilo zaraslo u korov. Sada je malo sređenije I tako… nadamo se da će da bude bolje”, kaže Zoran Jovanović koji je došao iz Zemuna.
Oni koji dugi niz godina dolaze kažu da su primetna nova oštećenja na nadgobnim spomenicima, pa je gotovo nemoguće pronaći spomenik koji je ceo.
Bez obzira na sve, raseljeni đakovčani koji su na zadušnice stigli iz Beograda, Novog Sada, Topole, Kraljeva i drugih mesta kažu da će i dalje dolaziti u svoj grad.
,,Ja dolazim dugi niz godina, od kako je počelo organizovano da se dolazi. Godišnje barem 2-3 puta dolazim ovde, kako na ove Zadušnice, zimske, tako I na one Mitrovačke”, rekao nam je Krsto Stojanović.
,,Ovde su mi sahranjeni otac i majka, deda I baba, mnogo grobova imam da obiđem. Od prvog dana, kad aje prvi put organizovan dolazak na Kosovo, dolazila sam, ne plašim se nikoga i dokle god mogu dolaziću”, kaže Marica Mladenović.
Posle obilaska groblja u Piskotu, autobus sa đakovčanima uputio se do crkve Uspenja Presvete Bogorodice, u koju su neki dosli prvi put posle 15-ak godina. Obezbeđenje od groblja do crkve je bilo veliko, pa je izbegnuta mogućnost da dođe i do najmanjeg incidenta. Veliki broj pripadnika kosovske policije pobrinuo se za bezbednost svih onih koji su došli na Velike Zadušnice da obiđu grobove najmilijih.
Posle nekih sat vremena boravka u crkvi, u pratnji policije došli smo i do groblja Petrovac. Za razliku od groblja Piskote, ovo je u znatno lošijem stanju.
Ovo je najstarije groblje u Đakovici, tu su grobovi iz 17. i 18. veka, ali je gotovo nemoguće doći do njih. Nekoliko ljudi je okrčilo prostor na kom je sveštenik služio pomen svima koji su sahranjeni na groblju Petrovac.
,,Svako ko ima člana porodice ili rođaka sahranjenog ovde svaki put iznova doživljava šok, to svakako obeshrabruje ljude da i dalje dolaze u Đakovicu. U svakom slučaju, ovo je blago rečeno tragična situacija kada vidite groblje u ovakvom stanju”, kaže jedan od đakovčana Milenko Jovanović.
I pored svih ovih problema, đakovčani koji sada žive daleko od svog rodnog mesta poručili su da će obilaziti i negovati uspomenu na svoje najdraže iako je za to kao i svih ranijih godina, pratnja policije neophodna.