Da li su društvene mreže u doba korone prijatelj ili neprijatelj?

vesti 15.11.2020 GračanicaOnlajn

U vreme pandemije korona virusa, mediji su imali najvažniju ulogu u obaveštavanju građana o epidemiološkoj situaciji i preduzetim merama u cilju sprečavanja širenja virusa, međutim, sve veći uticaj na građane imaju društvene mreže. U svim zemljama sveta društvene mreže postaju sve važnije sredstvo informisanja, pa tako i na Kosovu, piše portal GračanicaOnlajn.

Kao i svuda u svetu i među Srbima na Kosovu, društvene mreže sve više zamenjuju klasične medije. U vreme pandemije korona virusa, Srbi, posebno mladi, koristili su društvene mreže i za informisanje o samoj epidemiji, ali i o epidemiološkoj situaciji.

„Što se tiče epidemiološke situacije, informisao sam se preko društvenih mreža i televizije“, kaže Nikola Ilić iz Lepine, dodajući da misli da se većina mladih tako informiše i da veliki deo veruje u sve što se objavi.

Osamnestogodišnji Nemanja Todorović iz Gračanice, kao i njegova vršnjakinja Stefana Jocić i drug Jovan Vukašinović, takođe kažu da su uglavnom informacije dobijali preko društvenih mreža, ali da misle da se u tim objavama često nađu i dezinformacije.

Preko društvenih mreža je mnogo lakše dopreti do ciljne grupe korisnika zainteresovanih za određenu informaciju, lakše je nametnuti stav oglašivača, a za vreme svetske pošasti, pandemije korona virusa, po mišljenju predstavnika srpskog civilnog sektora, to nije uvek bilo pozitivno i društvenim mrežama su se širile i brojne dezinformacije.

„Kada smo krenuli sa radom u organizacijama civilnog društva, društvene mreže nisu postojale i mislim da su tada informacije koje su stizale do nas bile tačnije nego sada. Moje je mišljenje da društvene mreže postaju jedan vrlo jaki medij, koji ima svakako i pozitivne strane, ali ima i one negativne koje je, po mom mišljenju, veoma teško kontrolisati. Mislim da društvene mreže imaju veoma veliki uticaj na građane, naravno, ne samo iz srpske zajednice, nego generalno, jer znamo da su mediji jedan jak instrument koji može kreirati rat, a isto tako može kreirati mir“, slikovito objašnjava Oliver Vujović iz NVO „Forum za razvoj i multietničku saradnju“.

Rajko Jovanović iz NVO „Komunikacija za razvoj društva“ je siguran da su društvene mreže za vreme epidemije više štetile nego koristile korisnicima.

„Mislim da su društvene mreže svakako činile jednu ogromnu štetu što se tiče epidemiološke situacije kod nas, jer su građani dobijali informacije sa mnogo različitih strana, tako da su te informacije koje su dobijali uglavnom na društvenim mrežama bile kontradiktorne. Mislim da je trebalo da se odradi neka selekcija tih informacija. Međutim, to je na društvenim mrežama skoro nemoguće odraditi.“

Uticajni tviteraši i blogeri, fejsbuk statusi globalno ili lokalno poznatih ličnosti, kreiraju sliku o pojedinim društvenim događajima, pa tako i o pandemiji. Mladi i deca su publika na koju društvene mreže mogu najviše da utiču. Mišljenja mladih u Gračanici su podeljena kada je u pitanju verovanje u objave na društvenim mrežama.

Jovan Vukašinović kaže da ne veruje mnogo u objave na društvenim mrežama, dok Nemanja Todorović i Nikola Ilić ponavljaju da veruju u objave na društvenim mrežama.

Nedovljna aktivnost stručnjaka da obaveste građane o pandemiji i njenom širenju, zatvorenost institucija za nevećinske zajednice zbog nepoštovanja Zakona o upotrebi jezika, deo su razloga što su mladi Srbi na Kosovu okrenuti uglavnom društvenim mrežama kada je u pitanju informisanje o COVIDU-19, ne razmišljajući previše ko te informacije objavljuje.

„Kada mi nešto objavljujemo u ime organizacije, kada nešto delimo, mi gledamo da to bude iz proverenih izvora i to je veoma važno, jer ukoliko taj izvor nije proveren, a mi to proširimo, zaista može da bude opasno. Dešavalo se čak i da na državnim televizijama imamo objavljene vesti koje u stvari nisu bile tačne. Sećate se recimo početka pandemije kada je rečeno da u Gračanici imamo prvi slučaj zaraze, pa onda nakon mesec dana objavili da nismo imali niti imamo trenutno ijedan slučaj. Nažalost, neproverene informacije se objavljuju čak i u medijima kojima ljudi tradicionalno veruju“, kaže Petar Đorđević iz NVO „Mlada aktivna Gračanica“.

Ko i šta objavljuje, kako na društvenim mrežama, tako i u medijima, najvažnije je, ali svaka dezinformacija, namerna ili nenamerna, u vreme pandemije je izazivala paniku, direktno ugrožavajući zdravlje i živote ljudi.

„Svaka informacija koja nije tačna može dovesti do panike, do rata, do nemira, do raznih stvari koje negativno utiču na svet, ali sa druge strane imamo i ljude koji su stariji ili mi koji smo rasli bez tih društvenih mreža, pa nekako znamo da odvojimo tačno od netačnog i da informacije biramo na osnovu izvora od kojih dolaze. Međutim, sada su društvene mreže nekontrolisani mehanizam koji mladi ljudi pretežno veoma često koriste i ne koriste nijedan drugi izvor informacija da bi to nešto što su čuli i pročitali na društvenim mrežama i potvrdili“, ponavlja Oliver Vujović.

Društvene mreže omogućavaju brzu komunikaciju i razmenu informacija, međutim, da li je uopšte moguće proveriti informacije koje se objavljuju na Fejsbuku, Tviteru, Instagramu. Po mišljenju Petra Đorđevića, informacije koje se objavljuju na društvenim mrežama je skoro nemoguće proveriti.

„Mislim da su društvene mreže upravo zato i tu, da svako može da deli svoje mišljenje, makar to nekada bilo i neprovereno i netačno. Treba objasniti ljudima da u stvari sve što vide na društvenim mrežama možda nije tačno i čak mnoge informacije koje dobijamo putem društvenih mreža mogu da budu i opasne, zato što nekada šire paniku bespotrebno i vrlo često ne objavljuju realnu sliku. Nažalost, nama fali istraživačko novinarstvo, da odemo da vidimo pravo stanje i da onda to podelimo sa ljudima“, tvrdi Petar Đorđević.

„Naravno da može svaka informacija da se proveri, ali tu već ulazimo u aspekt medijske pismenosti. Ako vidimo neku informaciju i samo je pročitamo, a ne proverimo pozadinu, ko je pisao, za koga, kao i izvore te informacije, naravno da te informacije ne mogu biti verodostojne“, siguran je Rajko Jovanović.

I kada su u pitanju mediji, a posebno društvene mreže, potrebna je edukacija o njihovom korišćenju.

„Medijska pismenost je problem širokog broja građana, pogotovu u Srbiji gde imamo stvarno sijaset informacija od kojih ne može da se napravi dobra selekcija. Definitivno, postoje načini da se stanovništvo obrazuje i mislim da to treba pre svega da bude uloga nevladinog sektora ili sektora nekog ministarstva koje se bavi informisanjem, koji bi izašli sa setom mera koje bi odredile kako da se mi ponašamo na tim društvenim mrežama, tj. kako da selektujemo informacije koje dobijamo putem njih“, savetuje Rajko Jovanović.

Neophodne su barem osnove medijske pismenosti, smatraju predstavnici civilnog sektora i podizanje svesti građana kada je u pitanju korišćenje društvenih mreža. Oliver Vujović misli da je to jedini način i da je to nemoguće uraditi nekim drugim mehanizmima, kao što su zakonski akti.

„To je globalni trend koji je skoro nemoguće kontrolisati, ali podizanjem svesti, pogotovu kod mladih ljudi koji su možda i zavisni od tih društvenih mreža, nešto može da se postigne. Trebalo bi uputiti mlade u to da ne veruju u sve informacije, već samo proverenim informacijama koje su relevantne za njihovo zdravlje, ako pričamo o pandemiji. Mislim da organizacija ili medijska kuća koja ima renome i ime, nikada neće ugroziti građane banalnim i neistinitim informacijama. Nažalost, imamo i one koji svesno izazivaju nemir.“

„Dešava se čak da i kod proverenih medija procuri informacija koja nije tačna i u tom slučaju to je teško kontrolisati, a onda ljudi krenu da dele i nastaje stvarno zbrka. Ja se sećam početka epidemije i te porodice iz Dobrotina od koje su svi počeli da se ograđuju, a uopšte porodica nije ni bila inficirana korona virusom. To se proširilo kroz medije, a ustvari nije bilo ni govora o tome. Uloga civilnog sektora može jedino da bude da objasni ljudima da nije uvek sve potpuno tačno što čujemo i da ne uzmemo zdravo za gotovo tek tako svaku informaciju“, ističe Petar Đorđević, dodajući da već postoje brojni treninzi na temu kako prepoznati dezinformaciju.

Na medijskoj pismenosti se mora raditi stalno, međutim, za tako nešto su potrebni kapaciteti, stručni i materijalni, a srpska zajednica ima i dodatni problem, kao i organizacije civilnog društva koje okupljaju Srbe, smatra Oliver Vujović.

„Kod nas u srpskoj zajednici imamo taj problem što ne možemo da se udružimo i često imamo problem da nastupimo jedinstveno. Jedna organizacija ili jedan čovek, individua, ne mogu puno da urade. Kada bismo uspeli da prevaziđemo te, slobodno mogu da kažem, nepostojeće barijere, mogli bismo da zajednički radimo na podizanju svesti građana. Dakle, imamo kapaciteta, ali smo razjedinjeni“, zaključuju Vujović.

Negativne strane društvenih mreža su jasne. Međutim, ono što je pozitivno jeste da su one pokušale da nam vrate deo društvenog života koji je potpuno bio paralizovan u jeku epidemije i da su u tome uspele. Iako je postojala opasnost da se ljudi potpuno udalje jedni od drugih, to se nije dogodilo. Tokom epidemije, društvene mreže su ipak oživele svoju prvobitnu ulogu, a to je zbližavanje ljudi.