Čuvari tradicije: Negujmo i čuvajmo običaje
vesti 06.01.2020 Radio Kontakt plus
Čuvari tradicije, naziv je novog projekta, koji realizuje Radio Kontakt Plus.
Multimedijalnim sadržajima, publiku i pratioce, upoznajemo sa nematerijalnom kulturnom baštinom, obredima i običajima specifičnim za izražavanje različitih zajednica ili grupa na severu Кosova.
Čuvare i nosioce nematerijalnog kulturnog nasleđa na severu Kosova, promovisaćemo kroz deset priča.
Za početak, istoričar, Miloš Damjanović iz Kosovske Mitrovice, govori o nastanku i značaju običaja i o tome koliko ih se pridržavamo.
Običaji su nepisana društvena pravila, mogu biti i kanonizovana
Običaji su nepisana društvena pravila, čak mogu biti kanonizovana. Te kanonizovane norme su društveno uslovljene i imaju svoju osnovu u najranijim periodima postojanja udruženih ljudskih grupacija, odnosno kultura, objašnjava Miloš Damjanović.
“One su vezane za određene društvene radnje, društvene aktivnosti svakog pojedinca ili neke manje grupacije ili veće zajednice. Imaju svoju simboličku moć, ali takođe imaju dublji značaj, dublje značenje.”
Proistekle su iz najranijih, najprimitivnijih stadijuma ljudske svesti, poimanja sveta oko sebe i uopšte tog nekog međuodnosa sa ljudima, dodaje.
“Shodno tome, one su se, naravno, tokom svog vremena i razvijale, menjale, širile, nekad menjale svoje forme, oblike… ali opstale su do danas i one su baš zbog toga žilava i trajna kategorija koja se teško uklanja, teško nestaje, baš iz tog razloga što su društveno uslovljene i što podležu jakim sankcijama okoline.”
Miloš smatra da bilo kakvo otpadništvo od običaja, nailazi na nerazumevanje svojih sunarodnika ili pripadnika određene grupe.
“Zbog te osude i zbog te eventualne marginalizacije, koja bi proistekla zbog nepoštovanja tih običaja, oni imaju tu žilavost i opstaju do današnjih vremena, bez obzira na razvoj čovečanstva i zbog emancipacije ljudskog roda i zbog celokupnog tog progresa koje je čovečanstvo doživelo i koje doživljava od svojih najranijih početaka do danas.”
Običaji su svrsishodni
Damjanović se osvrnuo i na značaj običaja. Kaže da imaju svrhu i simbolično značenje.
“Oni imaju taj značaj, koji se, pre svega, bazira na tim nekim društvenim potrebama. Ti običaji su svrsishodni. Oni imaju svoje značenje i primenjuju se u svakoj nekoj radnji koju pojedinac, odnosno grupacija preduzima, kada su u pitanju neke društvene aktivnosti. To značenje je i objektivno i može biti manje-više simbolično, ali narod i pojedinci se pridržavaju svih tih običaja baš iz tog razloga što veruju u neku moć, veruju u značaj i značenje svih tih običajnih radnji koje se preduzimaju i koje su primenljive.”
Običaji su i stalna i promenljiva kategorija
Poslednjih godina, u vreme globalizacije, uvećava se potreba očuvanja nematerijalnog kulturnog nasleđa, kao odlike autentičnosti i identiteta određenog naroda, države, pa i regiona, ukazuje Miloš.
“Usled te globalizacije, usled tih interakcija sa susednim grupacijama koje neguju neke drugačije, različite običaje od vaših, dolazi do tog nekog prožimanja, do usvajanja, prisvajanja ili do napuštanja delimično ili u potpunosti nekih svojih običaja, odnosno, do preuzimanja tuđih. Tako da su oni i stalna i promenljiva kategorija.”
U određenim momentima, dolazi do nekih ne tako značajnih i nekih blagih u nijansama promenama tih običaja i onda se to reflektuje i odražava na to da imamo određene društvene grupe koje su svoje običaje delimično ili u potpunosti zamenile, uskladile sa nekim običajima drugih društvenih grupa, objašnjava dalje.
“I u tom pogledu, imate neke zajedničke elemente koje dele običajne elemente, koje dele različite društvene grupe.”
Međutim, svako i svaka društvena grupa teži da što je moguće više u potpunosti sačuva i zadrži te svoje karakteristične običaje i ono što je autentično i svojstveno toj grupaciji, ukazuje on.
“Ali usled neminovnih svih tih kontakata koji postoje među različitim društvenim grupama, dolazi, naravno i do te simbioze i do negovanja istovetnih ili sličnih običaja.”
Pridržavamo se običaja, bez obzira da li verujemo u njihov značaj i značenje ili ne
Mi kao zajednica, pridržavamo se običaja, tvrdi Miloš.
“To je usled jednog razloga što smo mi i dalje deo jedne patrijarhalne sredine, jednog društva koje se oslanja na svoju prošlost, na svoju tradiciju, na značaj uopšte šire zajednice. S tim u vezi, ti običaji se u manjoj ili većoj meri i dalje praktikuju, poštuju, bez obzira da li pojedinac ili grupacija koja ih izvršava lično veruje u njihov značaj i značenje ili ne.”
Verski običaji, po njegovom mišljenju, se najviše neguju.
“Zbog te neke tradicionalne pripadnosti, verski običaji se u tom segmentu najviše primenjuju.”
Međutim, kada su u pitanju običaji drugačije prirode, tu već ima primera i pokazatelja da se polako i napuštaju, gube, i da se čak ne primenjuju, upozorava on.
“Oni su više u opasnosti da nestanu i pod rizikom da pre ili kasnije prestanu da budu živi običaji.”
Ako ste i Vi čuvar tradicije i negujete običaje, a voljni ste da budete deo naših priča, pišite nam i prijavite se porukom na Fejsbuku ili putem imejla: [email protected]. Rado ćemo Vas posetiti i zabeležiti, na koji način čuvate od zaborava nematerijalnu kulturu, koja karakteriše Vašu zajednicu.