Božićni post – uzdržavanje od mrsne hrane i loših misli, reči i dela
vesti 28.11.2020 SPC
Za pravoslavne vernike danas je počeo četrdesetodnevni Božićni post, koji prethodi najradosnijem hrišćanskom prazniku Rođenju Isusa Hrista – Božiću.
Vernici koji redovno poste sredom i petkom, ove godine post su praktično započeli juče.
Božićni post tradicionalno počinje 28. novembra, za razliku od Vakršnjeg posta čiji početak varira.
Traje do Badnjeg dana, 6. januara, a po značenju i trajanju dolazi posle Vaskršnjeg ili Velikog časnog posta koji je uvod je u najveći hrišćanski praznik Hristovog Vaskresenja.
Božićni post počeo je za Rusku pravoslavni crkvu, Srpsku pravoslavnu crkvu, Jerusalimsku patrijaršiju i Svetu Goru.
Ostale hrišćanske crkve, među kojima i većina pravoslavnih, koje su zbog veće tačnosti prihvatile Gregorijanski kalendar, u postu su od 15. novembra.
Hrišćanski post uveden je po uzoru na Isusa Hrista koji je četrdeset dana proveo u pustinji u postu i molitvi i u Starom zavetu dao zapovest Jevrejima da poste jer će i "njegovi učenici postiti".
Prema hrišćanskom učenju, utemeljiteljem posta "smatra se sam Isus Hristos, koji je uoči stupanja u podvig iskupljenja roda ljudskoga ukrepio sebe dugotrajnim postom".
Ustanovljenje Božićnog posta, kao i drugih višednevnih postova, datira iz prvih vekova hrišćanstva i pominje se u delima svetih otaca od IV i V veka.
Prvobitno je trajao sedam dana, a odluka i naredba hrišćanima da pred praznik Roždestva poste 40 dana izrečena je na saboru 1166. godine.
"Post je i danas neophodan", zapisao je u svojoj knjizi "Molitve i molbe" blaženopočivši patrijarh srpski Pavle objasnivši da se ovim podvigom uz molitvu, pravoslavni hrišćani pripremaju za dolazak velikih praznika.
Život svakog pravoslavnog hrišćanina treba da bude podvižnički. Bez našeg duhovnog i telesnog truda, potpomognutog Božjom blagodaću, nemoguće je osloboditi se sile greha i sjediniti sa Gospodom.
Zato post u pravoslavnoj duhovnosti zauzima veoma važno mesto i bez njega nema napretka ni u jednoj hrišćanskoj vrlini.
U davnoj prošlosti, pojam posta obuhvatao je potpuno uzdržavanje od bilo kakve hrane, da bi kasnije poprimio smisao uzdržavanja od jedne vrste hrane koja se naziva „mrsnom", tj. onom koja u sebi sadrži masnoće životinjskog porekla, ali, u određenim periodima i od hrane koja je spremana na biljnim masnoćama.
Tako u čisto posnu hranu spadaju: hleb, povrće, voće i razni drugi plodovi.
Posebnu vrstu posta predstavlja „suhojedenje", koje podrazumeva upotrebu samo nekuvane, dakle suve posne hrane.
Na post nailazimo u mnogim religijama, mada on jedino u pravoslavnom hrišćanskom predanju dobija svoj puni duhovni smisao i ne odnosi se samo na telesno uzdržanje već podrazumeva i trud duše u vrlinama.
Post je postojao i u starozavetnoj Crkvi i njime se izražavalo obraćenje čoveka Bogu, njegova skrušenost i pokajanje.
Postilo se u svakoj nevolji i tuzi, pri ratnoj opasnosti i stradanju, uvek kada je trebalo izmoliti Božju milost. Još nas drevni proroci uče da je Bogu ugodan samo onaj telesni post koji je praćen uzdržavanjem od svakog zlog dela, reči i misli.
Mnogo je primera bogougodnog posta i u Novom Zavetu. Sam Gospod Isus Hristos posti 40 dana i noći pre početka svoje propovedi o dolasku Carstva Nebeskoga. Gospod nas uči da postimo tajno, bez licemerja, za razliku od fariseja koji su svojim javnim postom želeli da steknu ljudsku slavu.
Smisao posta
Osnovni cilj posta jeste očišćenje duše i tela od telesnih i duševnih strasti, kao i proslavljenje Boga i njegovih svetih.
Pravi post, dakle, ima dve strane, telesnu i duhovnu i sastoji se kako u uzdržanju od mrsne hrane tako i u uzdržavanju od rđavih misli, želja i dela, umnožavanju molitava, dobročinstava i vršenju svih evanđelskih vrlina.
Stoga sveti Vasilije opominje: „Korist od posta ne ograničavaj samo na uzdržavanje od jela, zato što je istinski post udaljavanje od zlih dela."
Post obuzdava slastoljublje i stomakougađanje. Međutim, on istovremeno oslobađa čoveka od tiranije duševnih strasti i rđavih pomisli.
Njime se čisti čovekov um i uzvodi ka nebesima. Nemoguća je čista i sabrana molitva i sticanje bilo koje hrišćanske vrline bez duševnog i telesnog posta.
Ipak, najvažniji cilj posta jeste da uz njegovu pomoć steknemo zajednicu sa živim Bogom.
Bez duševne čistote koja se između ostalog postiže i redovnim postom ne možemo da se približimo Bogu i zadobijemo čistu molitvu, te tako postanemo zajedničari Božje blagodati.
Gospod nas uči u Evanđelju da se zli duhovi izgone jedino postom i molitvom.
Zato i Crkva u vreme postova podstiče svoje vernike na usrdniju molitvu kako u hramovima, tako i u ličnim molitvama kod kuće.
Nije dovoljno postiti samo delima i rečju, već i mislima.
U postu se ne obavljaju venčanja, a dobro je u tom periodu maksimalno smanjiti i gledanje televizara i radija i to vreme iskoristiti u čitanju Svetog Pisma i drugih verskih knjiga.
BOŽIĆNI POST
U toku celog ovoga posta ne jedemo meso, beli mrs i jaja. Ulje i vino su dozvoljeni svim danima osim srede i petka koji se poste „na vodi".
Riba se jede svake subote i nedelje kao i na Vavedenje Presvete Bogorodice, čak i ako praznik padne u sredu ili petak.
Poslednja nedelja Božićnog posta posti se strožije, bez upotrebe ribe, a po mogućnosti „na vodi".
Na Badnji dan se ne upotrebljava ni ulje ni vino, već se obavezno posti „na vodi".
Veoma je važno da pravoslavni hrišćani koji žive u zemljama u kojima se novogodišnji praznici slave po novom kalendaru i padaju u vreme Božićnog posta, ne prekidaju post, već da Novu Godinu proslavljaju kada ona dođe po pravoslavnom kalendaru, poštujući tradiciju svojih predaka i crkvena pravila.