“Sporazum” : Nestereotipno svedočenje o posleratnoj stvarnosti na KiM

grad 06.10.2016 Radio Kontakt Plus

“Sporazum”, prvi srpski igrani film snimljen na KiM nakon 1999.godine biće premijerno prikazan u Kosovskoj Mitrovici 11.oktobra. Ovu višeslojnu filmsku priču o odnosima Srba i Albanaca, prelomljenu kroz sudbinu dva tragična junaka i njihovih porodica, koja na prenesen način govori i o odnosu prema Kosovu, istoriji, sadašnjosti i budućnosti ova dva naroda, kao svoje debitantsko ostvarenje potpisuje scenarista i reditelj Predrag Radonjić.

KOSOVSKA MITROVICA -  “Sporazum”,  prvi srpski igrani film snimljen na Kosovu i Metohiji nakon 1999.godine biće premijerno prikazan u Kosovskoj Mitrovici 11.oktobra.

Ovu višeslojnu filmsku priču o odnosima Srba i Albanaca, inspirisanu istinitim događajima i prelomljenu kroz sudbinu dva tragična junaka i njihovih porodica, koja na prenesen način govori i o odnosu prema Kosovu, istoriji, sadašnjosti i budućnosti ova dva naroda, kao svoje debitantsko ostvarenje potpisuje scenarista i reditelj Predrag Peđa Radonjić.

“Sporazum”  je  sa uspehom prikazan  na festivalima u Nišu i Vrnjačkoj Banji, a za oko 2 meseca trebalo da bude prikazan na  filmskom  festivalu u Barseloni.

Radonjić je, gostujući u programu Kontakt Plus radija rekao da je “Sporazum” proistekao iz njegovog ljudskog I novinarskog iskustva u poslednjih 15 godina na Kosovu I Metohiji  i na neki način predstavlja sažetak  priča koje je video I iskusio.

“Ne bih išao toliko daleko da kažem da je nastao na osnovu istinitog događaja, ali sasvim sigurno je nastao na osnovu istine, na osnovu onoga što sam ja kao novinar imao prilike da vidim na terenu, razne ljudske sudbine koje su na neki način isprepletane u jedan filmski narativ koji će publika imati priliku da vidi” – rekao je Radonjić.

On je istakao da je  “Sporazum”, pored toga što je prvi srpski film snimljen na KiM nakon ’99.godine, film koji se bavi kosovskometohijskim Srbima, kako onima koji su ostali da žive ovde tako I onima koji su raseljeni, od kojih su neki i pokušali da se vrate, što je I tema ovog filma.

“Čini mi se da film na jedan nestereotipan način svedoči o ovoj situaciji I uveren sam da će publika koja bude videla film, prepoznati jednu vrstu istine koju do sada nije imala prilike često da vidi u medijima, a da ne govorimo o nekakvim umetničkim formama” – kazao je on.

Govoreći o tome kako je došao na ideju  o snimanju filma, Radonjić je rekao da je sve počelo kao pripovetka,  zatim je počeo to da razvija u neku vrstu drame koju je želeo da piše,  ali prosto se nametala potreba da se sve to prebaci u film.

Napisao je scenario I pošto nije profesionalni režiser, želeo je da angažuje nekoga ko bi to uradio. Međutim, bilo je teško obezbediti adekvatna sredstva, koliko inače košta produkcija filmova i angažmani ljudi koji bi radili.

Radonjić kaže da se izborio se za ekstremno mala sredstva u odnosu na to sa koliko novca se inače snimaju filmovi I obzirom nije imao mogućnosti, odlučio da ipak to uradi sam.

“Našao sam ljude, od glumaca do članova tehničke ekipe koji su skoro besplatno radili, ako izuzmemo neke zaista simbolične dnevnice. Ovaj film je zasnovan I na mom ličnom, kao I na entuzijazmu čitave tehničke I glumačke  ekipe I čini mi se da smo I pored tih ekstremno otežanih okolnosti, finansijskih I nekih drugih, uspeli da napravimo jedan vrlo zanimljiv film koji će publika imati priliku da oceni” – kazao je Radonjić.

Radonjić ističe da je, da je bilo sreće , tema posleratnog zivota na KiM trebala  odavno da se obradi u nekom filmskom ostvarenju.

Tu jeste  “Enklava” Gorana Radovanovića, koji tretira život Srba u enklavama, ali ovaj film nije sniman na KiM I  urađen je u produkciji na visokom nivou uz obezbeđena adekvatna sredstva.

Radonjić smatra da je vrlo važno imati tu neku neposrednost u opažaju jer , kako kaže, raditi neki film na osnovu stereotipnih slika koje pružaju mediji, pretpostavki ili retkih, povremenih dolazaka, ne omogućava tu neku tačnost I umetničku istinu koju film treba da prenese.

“Stvarno je žalosno  I šteta što se ovom temom nije ranije bavilo. Mislim da ga niko ne bi ni radio sa ovoliko novca sa koliko sam ga ja radio I u tom smislu, pa makar I ništa drugo ne bilo bitno, a mislim da film ima I ozbiljne umetničke vrednosti, ovo je jedan pionirski poduhvat I mislim I nadam se da će biti samo prvi u nizu sličnih stvari koje bi trebalo da se rade” – podvukao je Radonjić.

Prema njegovim rečima, ukupan budžet je oko 35 hiljada eura, uključujući pripreme, snimanje, produkciju, postprodukciju.  Film je pretežno finansiran sredstvima Kancelarije za KiM.  Poređenja radi, Radonjić kaže da je najjeftiniji sledeći film na festivalima na kojima je učestvovao, u Vrnjačkoj banji I Nišu  10 puta skuplji, dok prosečna proizvodnja jednog standardnog srpskog filma košta između 500 I 600 hiljada eura.

“Sporazum”  je  sa uspehom prikazan  u glavnim takmičarskim programima festivala u Nišu i Vrnjačkoj Banji, a filmska kritičarka "Politike" Dubravka Lakić navela je da će po svom značaju, kao prvi srpski igrani film snimljen na Kosovu i Metohiji nakon 1999.godine, ostati zabeležen u istoriji srpske kinematografije".

Radonjić kaže da su reakcije publike bile iznenađujuće pozitivne.

“Posebno je to u Nišu bilo prilično emotivno primljeno. U Nišu živi mnogo Srba raseljenih sa KiM I čini mi se da je kod njih taj stepen emotivnosti u sagledavanju I prihvatanju priče bio posebno izražen, jer su to ljudi koji prilično dobro poznaju situaciju koju tretira film I što je meni bilo veliko zadovoljstvo da su komentari išli prevashodno u tom smeru, da se ljudima zaista čini da je ovo jedna od retkih priča koja istinito I nepristrasno, sa kritičkim ostvrtom prema svim stranama tretira tu stvarnost I da ostavlja velike znakove pitanja nakon gledanja, što je meni I bio cilj” – kazao je Radonjić.

On je istakao I da je dobio obaveštenje sa filmskog festivala u Barseloni da je “Sporazum” prihvaćen u zvaničnu selekciju I trebalo da bude prikazan  za oko 2 meseca.  

“To je vest koju nismo još ni objavili I koja je meni prvenstveno značajna,  a mislim da je značajna I za ovaj film jer sam tek pre nedelju dana sam poslao prve prijave za međunarodne festivale. Za Vrnjačku Banju I Niš film sam poslao sa nezavršenom postprodukcijom i selektori su ga u tom obliku prihvatili, što baš I nije praksa I to mi je nekakav podstrek I znak da ovaj film zaista ima svoje kvalitete I barem pripada tom nekom standardu nacionalne, profesionalne produkcije” – rekao je Radonjić.   

Radonjić kaže  I da je izbegavao da film ima bilo kakvu poruku, već je želelo da nakon gledanja filma ostane bar nekoliko otvorenih pitanja.

“Ja inače I volim takva umetnička dela koja nisu jednoznačna I sugerišu na jedno značenje. Volim da nakon pročitane knjige ili odgledanog filma ostane neko pitanje u meni i dilema o kojoj ću razmišljati. Mislim da ovaj film, ako ništa drugo, otvara nekoliko ozbiljnih pitanja u nekakvim sterotipnim sagledavanjima ljudskih života I sudbina koje ovde vidimo, protivi se bilo kakvoj generalizaciji u ocenjivanju da li su ljudi sa ove ili one strane ovakvi ili onakvi I želi da nepristrasno priđe svim tim stvarima I da iza svega barem ostane neka vrsta zapitanosti I potrebe za razmišljanjem. Mislim da je to u krajnjem I najvažnija stvar kod umetničkog dela” – rekao je Radonjić.

Što se tiče glumačke ekipe, Radonjić kaže da su u pitanju ne previše televizijski eksponirani ali visoko kvalitetni i profesionalni glumci iz pozorišta u Nišu, Kragujevcu, Leskovcu, Vranju.

 Glavnu ulogu nosi Aleksandar Mihajlović, umetnički direktor i prvak niškog Narodnog pozorišta, zatim Vasilija Kokotović, glumica u pozorištu na Terazijama, Bora Nenić, doskorašnji glumac Narodnog pozorišta Priština, Marjan Todorović iz niškog i Zdravko Maletić iz kragujevačkog pozorišta, zatim Mitrovčanke Tamara Tomanović I Jelena Orlović I drugi.

Premijera filma "Sporazum" biće  u Gračanici 10.oktobra, dan kasnije u Kosovskoj Mitrovici u Mitrovačkom dvoru od 20h, a film će zatim biti prikazan  u još 14 mesta na KiM gde žive Srbi.

Nakon pauze od mesec dana, uslediće i mala distribucija, koliko budu u mogućnosti, u još nekoliko gradova u ostatku Srbije,  a Radonjić kaže da I ovim želi na neki način da oda I poštovanje i značaj I ovoj sredini I ljudima koji su mu bili inspiracija za film.