“Lukijana” – povratak korenima

grad 07.10.2016 Radio Kontakt Plus

Promocija knjige Nadice Simić „Lukijana“ održana je večeras u Galeriji Fakulteta umetnosti u Kosovskoj Mitrovici. Roman obuhvata period od 70 godina I priča jednu istorijsku sagu o Novom Brdu – stecištu najveštijih rudara srpske despotovine i cele Evrope s kraja XIV i početkom XV veka kroz ljubavne i duhovne borbe glavne junakinje.

KOSOVSKA MITROVICA - Promocija knjige Nadice Simić „Lukijana“ održana je večeras u Galeriji Fakulteta umetnosti u Kosovskoj Mitrovici.

Roman  obuhvata period od 70 godina I priča jednu istorijsku sagu o Novom Brdu – stecištu najveštijih rudara  srpske despotovine i cele Evrope  s kraja XIV i početkom XV veka kroz ljubavne i duhovne borbe glavne junakinje.  

„Roman „Lukijana“ je sjajan prikaz Srbije između Istoka  I Zapada u vreme  Despota Stefana Lazarevića” - rekao je, govoreći o knjizi  Milan Mihajlović književnik iz Kosovske Mitrovice.

Autorka kroz život Lukijane, srpske plemkinje koja je odrastala uz despota Stefana , koju je vaspitavala kneginja Milica a obrazovala prva srpska pesnikinja Jefimija, dočarava uz obilje istorijskih podataka sliku Novog Brda, tadašnji veliki grad široke autonomije u okviru despotovine, opisivan od istoričara I putopisaca kao grad srebrni I uistinu zlatni- kazao je Mihajlović.

“Na taj period zlatnog doba, kada je upravo Novo Brdo bilo majka svih srpskih gradova, vraća nas roman “Lukijana”. Kroz njen život preko despota Stefana  u čije vreme je i Srbija disala i sijala kao što je sijao njen vladar, autorka nam vešto, kao da nije reč o romanu- prvencu, doslikava tadašnje  Sunce među zvezdama. I sve to kroz pregršt likova tog doba, počev od  zlatara Jovana  Progonovića i  prvih srpskih glumaca, koji predstavom o labudu na trgu, uvode čitaoca u moralne i religijske poruke ove divne knjige“, naglasio je Mihajlović.

Arhimandrit Ilarion Lupulović, iguman manastira Draganac,  istakao je da je Novo Brdo zaista nadahnuće i inspiracija i to se oseća kada se prolazi ispod novobrdske citadele  koja zahvaljujući ovoj knjizi ali i radovima koji se tamo vrše, dobija novi sjaj, obnavlja se.

„Novobrdska tvrđava je ponovo ablistala, naravno  ne u punom sjaju, ali I otkrila neke svoje tajne. Zahvaljujući tim radovima, otkriveni su ostaci crkve iz srednjeg veka, ali i ostaci  kupatila, jedinog koje je arheološki otkriveno na tlu srednjovekovne Srbije“, istakao je iguman  Ilarion, govoreći o istorijsko-ekonomskoj  važnosti Novog Brda, koje je, prema pisanim podacima,  u doba despota Stefaana  Lazarevića brojalo pet puta više stanovnika nego tadašnji London.

„Novo Brdo, svojim izgledom, vetrovima koji  struje oko njega i od njega, kao da nosi neku tajnu sa sobom. Više sakriva, nego što otkriva. Tako su pisani i ovi kratki osvrti. Tu sagledavamo na jedan originalan i autentičan način, svakodnevicu onog slavnog vremena. Sagledavamo jednostavne, a opet zanimljive i isprepletane ljudske odnose. Nailazimo na neka, ne baš tako uobičajena a opet bliska nam imena (Prelas, Rubin, Bogodar, Boldovin)… Ostaje utisak da je ovaj kratki roman pisan iz onog zaumnog, iz onog kolektivnog pamćenja koje ostaje u svima nama“ -  rekao je arhimandrit Ilarion.

Književnica se zahvalila prisutnima i govornicima što su joj, kako kaže, ovom večeri oplemenili život.

„Mi smo trenutno u zaboravu. Ovom knjigom htela sam da nas  vratim onome čega treba da se setimo. To je bio moj cilj, jer mislim da se svi mi trudimo da se vratimo našim korenima, na ovaj ili onaj način. A Lukijana je upravo  moj način da se vratim svojim korenima“, rekla je autorka.

Delove iz romana govorili su dramski umetnici Tamara Tomanović i Branislav Stanković.

Roman „Lukijana“je priča o svakom od nas.  Priča o iskušenjima, odolevanjima, o putenom i  duhovnom, o ljubavi kao „raspinjanju sebe za drugoga“, što je prema autorki, definicija ljubavi.

Nadica Simić rođena je u Prištini, gde je živela do 1999.godine. Profesor je  srpskog jezika i književnosti. 

Trenutno radi u Lazarevcu.  Autor je zbirke Haiku poezije za koju je recenziju napisao prof. dr Vladimir Bovan.